mnogo stvari život donosi, ali baš mnogo.
Posljednja godina dana je.. Promjena totalnog života. A ovo danas, je olakšanje duše jer.. Osjećam se tako ranjivo i samo.. A ni sa psihoterapeutkinjom mi se ne da više, jer unaprijed znam šta će mi reći..
Trenutno, sama govorim hormoni. Hormoni.. A sve je, hormone i sebe kontrolisem.. Pa ili sam preteška osoba ili šta sam, više ne znam.
Nejse, još nije puna godina braka..neke stvari sam shvatila, stvarno nemamo probleme, ali ima ono nešto, meni očito, gdje koči.. A osjećaj je da više ne mogu njemu pričati i ne da mi se njemu pričati jer, za sve druge stvari sem ovih, tupim zube za Dž.
Je li to svako muško ili šta je, ne znam.. Ne želim da budem ona ostrokondža koja ronda, ali neke stvari… Hmm.. Ćutim.. Nekad pomislim da je bilo ljepše u vezi…
U naručju držim svoje čedo.. Jedan minut sam povezana sa njom, dok u drugoj bih samo da je neko drugi uzme i da ja ne moram ništa oko nje. Ima 31 dan. Umorna sam od stvari da ovisi o meni, da ne mogu u wc kad želim, da budem gladna dok ona ne zaspe, da kontrol frik u meni mora gledati haos po kući i onda gledam šta bih prije, sebe ili kuću.
Muž pomaže. Ali muž pomaže na svoj način, a ne na MOj način i onda problem je u meni. Jer niko nece očistiti kao ja. I sve ostalo kao ja. Do mene je ovdje.
Biti majka..ne znam. Nisam svjesna.. Kao što nekad nisam svjesna da sam u braku, da sam u drugoj državi, da sam pokrivena… Eh tako i ovo..
Da, poželim da se vratim u svoju državu. Gdje zmireci znam svaki cosak, koji mogu obici sama.. A ovdje, oeot čekam nekog.. Jer još nisam 100 posto uhavizala auto.
Roditelji..onu koji su mi napravili haos od života jer sam jelte JA tako htjela hehe 🙆🏻
Majka plače svaki dan za mnom jer me ne viđa.. A otac joj ne da.. A otac svoju priču priča.. Klasika, kao i dosad.
Kako bih voljela, da se razvedu. Želja inner childa u meni. Da žena dihne. Da progleda i procvata u svojim skoro 60tim..nije kasni, ali ona je ubijena u pojam…
Njemu.. Želim reći par stvari. I to ću i uraditi. I staviti tačku, ne hraniti ego lika. Baš to je, lik.
Život teče.. Skoro godina..
Ova objava je uzrok hormona, promjena i svega što mozak nije preradio.. A cuti i sam sa sobom rješava. A očito riješio nije.
Previše stvari se desilo, emotivnih, velikih, životnih, a ja kao da sam sporedna uloga..
E to, sporedna uloga..
Baby A., mama te voli. I vrijedna si svega.
Allah mi te čuvao i volio, žabice.
❤️❤️❤️
Nama se uvijek možeš jadati ili obratiti. Nije lako biti novopečena mama, imaš Baby Blues, ali vjeruj meni, proći će vremenom.
Sve dođe na svoje vremenom.
Drž se❤️
Djeluje kao da imaš nesređenih stvari na više fronti. Počni od nečeg, radi na nečem šta možeš popravit il učinit da bude bolje. Pa pređi na drugu stvar, pa na treću. Sa mužem iskomuniciraj sve šta te smeta jer je to neophodno za dobar brak. Bar se meni tako čini, al ne moraš mi vjerovat, jer nisam u braku. U vezama koje san ima san bija potpuno iskren. I bilo je bolje tako. Sretno ti, u svemu. 🙂
Saljem zagrljaj i puno snage! ❤️