Nakon mojee priče od pola sata, nakon par njenih pitanja, slijedilo je : “voliš li ti svog tatu”?
Kao grom iz vedra neba, kao da mi je zabila mač u stomak.. Samo su suze krenule.
Tišina. Pa onda glas u glavi kaže ‘predugo ćutiš, nešto reci’. Pa onda kažem, ova tišina nije dobar znak.
I i dalje ćutim, jer ne znam.
Prozustila sam, ne mogu reći da ga ne volim, uradio je i žrtvovao se za mene. Za sve druge stvari ga ne volim.
Zapisala je u teku.
A ja sam ostala u pitanju..
Tužno.