Sedmog dana u desetom mjesecu, sada već prošle godine sam krenula na psihoterapiju. Shvatila sam već odavno da mi je potrebna, samo tog dana sam i odlučila da ću učiniti taj korak, izaći iz ove svoje lude glave i izreći nekome- misli, razmišljanja, život.
Danas, ko zna koja seansa po redu.. pričamo o odlukama, o tome kako sestro, treba sjesti, skontati neke stvari i uraditi ih. Pričala mi je o svom životu, taj jedan događaj koji ja želim uraditi. I rekla je- bilo je teško, ali isto tako- nije bilo toliko teško kao u tvojoj glavi. Zamislila sam se.
Zapitala sam se..
Ove godine, punim 27.godina. I dalje, gledam šta će njih dvoje reći. Imam jednu objavu nekad u 2020toj godini, o tome. Kako se bojim samo njihove reakcije. I 2 godine poslije, i dalje ista tema.
Dala sam otkaz u jednoj firmi- jer je tata rekao.
Dva dana poslije se zaposlila u onoj firmi- gdje mi je on sredio.
180 dana poslije, ugovor je istekao, a Jane nazad na biro.
Sada trebam sjediti i čekati da se njegove štele skontaju- pa da me vrate nazad.
I ja, stvarno, sa svojih 26 godina, slušam kao psić.
Ostavi ga- ostavim.
Daj otkaz- dam.
Dođi kući- dođem.
Javi se na telefon odmah- javim se.
Sve ovo ide uz moju pobunu, ali oni znaju da ih uvijek poslušam ( jer imam strah od bilo koje druge odluke).
Sada već, primjećuju da sam se promijenila. Meni je bolje, njima se ne sviđam. (Naravno, jer nisam više na onom kratkom lancu, malo ga sebi produžujem..valjda dok ne osjetim da mogu preskočiti ogradu, otrgnuti se sa njega konačno)..
Psihoterapeutkinja mi je dala zadatak, da napišem 2 pisma, za Jane iz budućnosti. Ako idemo u budućnost, biće to tri godine od danas. Jedno je pismo ono koje bi se desilo da poslušam njih, a drugo je ono u kojem sam poslušala sebe.
Planiram ih napisati, možda i ovdje čak.
Već vidim neke stavke za oba pisma..
Previše razmišljam o tome šta će biti kad se pokrijem, kad se udam..jer to su mi ciljevi u ovoj godini, ako Allah da.
Imam strah, grče mi se mišići i okreće želudac, jer bi to bilo prvi put idem na svoju ruku, gdje mogu izgubiti tu disfunkcionalnu porodicu, za koju sam opet vezana…
I ne želim da ikad pomisli, da je ikad bio u pitanju on i njegovo ponašanje prema meni..Uvijek su bili oni i strah od koraka kome će “mrtva glava pasti”.
A volim ga, Allah zna koliko.
I volim što dijelimo iste ciljeve za ovu godinu.
Ako Bog da.