Ne znam za vas, ali..moj mozak funkcioniše tako da nema slobodne sekunde, kamoli nešto više. U zadnje vrijeme, rijetko sebe uhvatim da razmišljam o tome zašto je zid bijel, hrapav, otkud ono brdo tamo i zašto se brdo zove brdo i slično… Sebe hvatam u razmišljanjima onim teškim, konstantno sam napeta i osjećam pritisak u glavi, šta će biti i kako će biti..
I da, znam ja da je to uzaludno trošenje mozga, da će biti kako bude, da se ne treba brinuti unaprijed ali..kao overthinker, dijete sa ponekim traumama, meni je mozak programiran da sebi zamisli sliku svega, unaprijed razradi, da poslije se ne iznenadi i ne bude plaho povrijeđen.
Ja više tih misli ne mogu, umaraju me, koče me, ne daju mi niti da živim niti da dišem kako treba, nego baš onako da dahućem, da uzmem koliko je potrebno da preživim.
Uvijek sam u modu preživljavanja.
Psihoterapeutkinja kaže, odi negdje, sama. Sjedni. I pusti mozak. Ako krene razmišljati i pričati ti neke stvari, osvrni se oko sebe. Gledaj stablo drveća i pitaj se što je stablo baš takvo, broj lišće, okupiraj mozak nekim nebitnim stvarima koje te ne mogu povrijediti.
Kad krenem to, onda osjećam grižnju savjesti zašto ne razmišljam o ovim stvarima i ne radim na tome da ih riješim.
Uporno bježim i uporno pokušavam da smislim neki bezbolni način, a mozak zna da ga nema..
Zeznuto je kad je teško biti u svojoj glavi, sa svojim mislima.
Imam jedan plan, tiče se posla. I svaki dan sebi zacrtam, ustaćeš ranije, napraviti doručak i sjesti i raditi to što trebaš.. I znate dokle sam došla…do treće sezone Modern family…
Možda mi treba da padnem na dno, da se nemam na koga uzdati od ljudi, da ostanem bez marke, pa da zavrnem rukave i živim od onog što sama sebi donesem na stol. možda bih se tad pokrenula.
Znaš šta, za neke procese treba vremena i poanta je pronać neke užitke u svakodnevici, da imaš goriva za vozit dalje. A doće vrijeme za riješit stvari, samo je bitno da se boriš. Obrasci mišljenja i ponašanja se sporo mijenjaju, ali se mijenjaju. Svjesna si problema i to je jako bitno, ako možeš, oprosti sebi što si overthinker i pokušaj prosto promatrat svoj um, bez petljanja u misli, ono, samo ih pusti nek teku. Drži se Janee, meni se čini da si već dosta napredovala i napredovaćeš i dalje.
@vrtlog- znam da treba vrijeme, svjesna sam..samo što me nervira kod mene što znam i svjesna sam već duže vrijeme- a ništa ne radim po tom pitanju, i ono osjećam se samo da kukam. Mada trenutno radim na tome koji su moji strahovi odnosno kako da ih prevaziđem.
Psihoterapija mi baš pomaže. Hvala ti :))
Ovdje ponavljam komentar sa prethodnog posta.
(probaj šta ti drugi kažu, daj tome šansu. ili traži svoj način, ali će biti teže i trajaće.
teža unutrašnja stanja, kada si već u njima, rješavaju se odjednom samo velikim spoljnim incidentom, pozitivnim. ovako, razmišljajući, može tek kada subjektivno stanje već nije toliko teško. inače uslijedi novi koloplet.)
@vasionka- da.. svjesna sam..hvala ti 🙂