// after the July

Well.. it's been a while.

I mnogo se stvari desilo i dešava, ali pomjerila sam se sa one tačke, gdje sam bila.

Navodim najmanje bitnu stvar, završila sam kurs A1 nivo njemačokg jezika. Trajao je 3-4 mjeseca i završila sam. Wohoo. Nisam naučila nešto plaho ali smatram da je jedan od bitnijih ciljeva postignut- ne mrzim više njemački jezik! 😀

Trenutno pohađam kurs grafičkog dizajna i uzbuđena sam, imala sam par časova i sviđa mi se. Nikad nije kasno krenuti u one stvari, od kojih vam oči sijaju dok pričate baš o njima. (riječi moje psihoterapeutkinje :D)

Yap, krenula sam na psihoterapiju i ne znam kako sam živjela bez nje. Pomaže mi, ali je izuzetno bolna. Provela sam već nekih 8-9 sati na seansama i počela sam pričati o stvarima koje me muče. Glavni problem je strah od presijecanja, pa sam i prošli put presjekla pa rekla najdublje tamne stvari, koje sam preživjela. I gle čuda- preživjela sam mama. Rekla sam nekome i ništa mi nije bilo. Dobila sam one stvari koje sam trebala dobiti tada. Cilj je da shvatim, da neću imati i nemam podršku najrođenijih- za bilo koju stvar koju poželim da uradim, jednostavno ono što sam ja i što čini mene, njima je bezveze. Suoči se Jane sa tim, shvati to, utuvi to, i bježi iz začaranog kruga nazvanog porodica, ili bolje u mom slučaju “porodica”.

Vodim instagram stranicu rodici koja ima mali obrt, vodim svoju instagram stranicu sa vizualima i mojim textićima. Skromno, da udovoljim sebi.

Trenutno nezaposlena.

Poželjela sam se pisanja, ali konačno imam svoj laptop, gdje ono hej- imam šifru, niko neće hrljati i želim da pišem češće ako Bog da.

On je tu. Pustila sam sve zidine koje sam imala, lijepo je opet. Volim ga, voli me. Nije ljubav dovoljna za život, ali je dovoljna da se sve druge stvari, koje čine život, dese.

Sve češće mi dolazi želja za hidžabom. Allahu moj, Olakšaj mi!

Nadam se da su svi živi i zdravi..i naravno sretniji od mog posljednjeg čitanja ovdje.