Koliko rješenja u jednoj miloj rečenici. As simple as that. Šta ti godi duši- radi, jedi, voli, idi. Šta ne godi- napusti. Surovo, ali.. vjerujte da na kraju, shvatite sve.
Od raskida je prošlo, stvarno ne znam koliko. Znam da sam skoro svaku noć među ljudima bila, bilo to šetnja ili kafa. Nabavila sam mačku, sa kojom nikad nije dosadno. Hvala Bogu našla i posao kojim sam trenutno zadovoljna. Konstantno među ljudima.
I koliko god da sam umorna, odem vani. I poželim vani. Jer malo bježim od nekih stvari.
A znam da će me sustići, kad-tad.
Bježim jer nisam sjela i sa sobom obavila par razgovora, o puštanju ljudi. O tome da moj mozak shvati šta znači pustiti i da pustim.
Primila sam par poruka u zadnje vrijeme. Na jednoj mi je pukao film, pustila sam ventil koji sam sebi rekla da neće biti pušten. Toliko sam bila slaba, toliko nisam imala snage..A mogla sam izbjeći kao i dosad. Naravno, posvađali smo se. Nakon par dana, dobih sliku sa citatom.
Uvijek je govorio i kad se posvađamo i sve, ako je kraj u bilo kojem slučaju..da ga ne zanima šta će biti i na koji način će kraj biti..jer je kraj.
Ja nisam takva. Ja sam ona što pokušava fino sve, koja ne želi da sutra neko zbog mojih riječi pati.
Shvatila sam, ljude malo boli briga, bitno da je njima dobro. Ne ide mi u glavu, al’ hajde.
Kiša znači depresivnost, a evo ja se još držim.
Ne mora svaki put kišta pobijediti.
U pravu si, ne mora svaki put kiša pobijediti😊
<3 🙂