Napor, upor, ponos. Tako se osjećam. Ponosno jer želim da se mijenjam i jer radim na tom.
Umorno jer su mi navike prekinute i sve se mijenja.
Napor dok ne izbacim ljenčugu iz sebe.
Najteže su borbe sa samim sobom i najteže je raditi na sebi. Ali najslađi plodovi.
Toliko branim lijepe misli o njemu, da se začudim kad vidim da sam nekad bila sretna. Istinski.
Pitam se kako je moguće eto. Pitam se je li to bila sreća i šta je sad.
Da me ko sad pita da li sam srećna, znam da nisam. Ali radim na tome. Valjda se mora raditi i na tome.
Ya Rabb, čuvaj nas. Uputi nas, Smiluj nam se.
Ako ne radis na sebi, zivot ce te odradit. Inercija ce te pojest. Svak, ko je iole normalan, radi na sebi. Tesko je al nema nam druge. Drz se janee. 🙂
Thank you vrtlog. Nadam se da je i tebi bolje. 🙂