**few nights earlier*
Poželjela sam se pisanja, ali manjak vremena i kvar računara je uzrok tome što ne pišem ove svoje jade ovdje. Preko mobitela mi se ne da tipkati, kanim se toliko i ništa. Večeras imam laptop pa nadoknada i update.
Dobih buket crvenih ruža i među njima jedna njegova, ubrana njegovom ružom. Automatski i draža.
Dočekalo me to ispred vrata, sa čokoladicama. Ruža miriše na njegov parfem, kao da je cijeli sasuo. I evo par dana poslije, miriše na njega i svaki put kad je uzmem, nešto me žigne u dijelu srca. Nešto unutra zaboli. Ujutro, navečer..Ma isti osjećaj.
Nisam ga vidjela, razmijenjeno je par poruka..I ništa. O nama, o svemu izgubljenom, ali uzaludno je vraćati se.
Zadnjih dana, razmišljala sam dosta ali kako imam previše obaveza i dolazim kući premorena- samo odvalim spavati. Nemam onog viška vremena koje ubijam mislima.
**22.09.2021*
Jučer sam radila cijeli dan, i kad kažem tako- mislim tako. Od pola 8 ujutro do 9 navečer, inventure i ostale muke koje su me potrefile drugu sedmicu rada. Znam da ne želim ovdje ostati od prvog radnog dana ali ispoštovaću ugovor i odraditi svih 17 dana. Da nemam druge opcije za posap, ostala bih, šta ću. I need money.
Ne volim noge i stipala, niti svoja niti tuđa, ne volim da me ko dira po stopalima, ne volim ništa u vezhi njih, aliiii.. sad bih voljela da dobijem kakvu masažu istih da dođem sebi. Boli me svaki korak.
Nejse, sve ostalo je..hmm
Čudno. Borim se da ne mislim. Samo je to. Odlučila sam da prestajem pričati o njemu osobama sa kojima izlazim a to je trenutno samo jedna djevojka. Ne želim.
Fali mi, pitam se kako bi sad funkcionisali i pomislim ono.. AJ ŠTO SE NISAM UDALAAA..U ovoj sedmici kad posao natjera muke, često sam to pomišljala. Ali..udaja je za mene od malih nogu nešto komplikovano i nije opcija za bježanje od problema.
Nala je i dalje tu, samo malo veći lopov. Zna kad zagalamim na nju, zna kad se može umiliti i da joj pređem preko svega. Nosim ogrebotine po rukama ali ih volim. U toku noći dođe kod mene u krevet i ušuška se i da ne znam ili se popne meni na leđa dok spavam i ona spava. Je li ludo što joj kažem i pričam? Da ode, da sam bila na poslu/vani, da ovo, da ono.. Baš sam ona osoba sa mačkama, džabe mi sve, postala sam ta.
Toliko sam se poželjela bloga i čitanja, a tako nemam vremena.. Istipkah ovo i moram dalje već, imam još obaveza koje sam si natovarila..Ovo je ako Bog da za novu firmu, koja mi je rekla da čim ovdje završim- pređem tamo.
Nije bajno, ali je čil. Koliko-toliko.
Time will tell.
Bye-bye.