Mnogo stvari se desilo u međuvremenu. Od razgovora za posao i probnih radova, završetka obuke, šišanja na paž onako kako sam htjela do sretanja njega, sretanja nje, sanjanja oboje zajedno.
Omršavila sam zadnjih mjesec dana 3 kile koje sam dobila u periodu dok se sve dešavalo, jedem jednom dnevnom- najčešće navečer dok idem šetati sa prijateljicom. Komad pice.
Nala je i dalje tu, navikla se i luda je. Ona me spašava iako joj ovih dana manje posvećujem pažnju baš jer me nema tu po cijeli dan.
Jutros sam ih sanjala iz čista mira.
Sinoć je poslao sliku citat, koja navodi na to kako sam ja kriva, kako sam ja ta..
Začarani krug..
Odustajem od ljubavi, dajem se u sve drugo.
Nemoj odustat od ljubavi, samo odustani od njega.
Od njega već jesam. Ali ne treba mi ni ovo drugo. Pametnija sam sama. 😅
Mislim da si previše s njim i njom opterećena, čim ih toliko sanjaš! Jasno, snovi mogu baš uzdrmati, a i dođu kao neki ispusni ventil za tvoj mozak, podsvijest koja ne zna kako drugačije da iznese sve emocije i misli….
Probaj preći preko toga, lagano, ne dopusti da te bol, kojoj ne dopuštaš da izađe, pojede iznutra…