Danas osjećam bijes i ljutnju. Koji raspon raposloženja ja promijenim ovih dana, čudi me da mogu ostati normalna.
Danas smatram da me nisi poštovao onako kako si htio da tebe neko poštuje. U nas je sve bilo obostrano i sve je važilo za oboje- u priči.
U teoriji- samo sam ja poštovala te dogovore i priče.
Ne znam da li ste ikada toliko vjerovali nekome, bez da imate trunku ali ono malu trunku sumnje?
Da ste mislili za nekog da ne bi nikad uradio nešto da vas izigra, da ne bi htio ni da vas dovede da sumnjate, da jednostavno sve će uraditi ali vas neće iznevjeriti?
To sam bila ja. Vjerovala apsolutno i potpuno.
Neka sam.
Razmišljam da krenem pisati blog ali u rokovniku, onako ucrtane riječi, da iz dana u dan vodim nešto, pišem šta i kako. Žao mi je što na kraju sve bacim ili slučaj ovdje- obrišem blog.
Treba sačuvati pa se sjećati..gledati kroz šta i kako se prolazilo.
Danas, uz ovo ovo vrijeme, ljuta sam.