Jane se smiriti neće. Ako ima priliku da opet sebi nanese boli, ići će u to. Ne znam koji problem imam u glavi eto..
Završih 50ak minuta od svog grada, vozeći se ulicama koje vode ka njemu, koje sam prošla sto puta sa njim dok mi je dolazio i dok se vraćao kuci.
Svih 50 minuta sam razmišljala o njemu, razgledala. Ja sam “dijete iz grada” i kuća mi je 5 minuta od centra, a ne osjećam se se tako i mrzim te činjenice.
On je dijete sa sela, zabiti kako kažu drugi i svugdje mora autom.
Meni se to mjesto svidjelo.
Ljudi.. sjedila sam prvi put kod jedne žene iz njegovog mjesta i tako je bila draga.. ma zagrlila bih je eto. Znate ono narodski stara žena..nisam odavno pričala sa njima. Znam da bih se uklopila među to, znam.
Sva mjesta koja znam da su njegova – imaju posebno mjesto u mom srcu.
I mislim da će imati. Pa bila to i neka tamo zabit.
Voljela bih mu poslati poruku da sam bila, da mi se svidjelo i da mi je žao što nikad nas dvoje nismo zajedno išli. Voljela bih mu napisati da sam se opet razboljela i da imam temperaturu i da me on riječima izliječi. Ali znam koliko je to sebično i koliko sam mu govorila da mora stati na pisanjem jer nema smisla..i sad kad je stao, pisala bih ja. A nema smisla.