Stoji i guši. Osjetim ja taj teret, ali se trudim svim silama da se pravim da ne postoji. Mislim da od te glume bude samo gore, na kraju.
Počela sam se šminkati opet, što mi se ne sviđa iako ne stavljam ništa previše i vidljivo, ali tako sam bila opuštena bez nje.. Stavljam maskaru i tuš kad mi se najviše plače- jer gdje ćeš plakati tada? Na kraju dana, suze znaju skinuti to malo maskare.
Ovih dana i noći, fali mi nenormalno. Fali u tim količinama da čitam naš chat ispočetka, od prvog dana, slušam govorne, gledam slike, ubijam se bukvalno sama.
Večeras sretnem djevojku sam slike od ono jutro, djevojku koja me najviše dobolila od strane njega, djevojku koja mi je i rodica. I mogla sam je izbjeći i da ne priđem i pozdravim se, ali mazohista u meni..nema mira.. Ona i mama sjedne, vratila sam se, ušla u baštu kafića i zagrlila se. Ostala pričati i dovoljno mi je bilo 10minuta da poželim da se ubijem, da nestanem jer shvatam koji život živim jer je moja mama donijela neke odluke u svom životu i jer je takva kakva je.
Moja rodica svoju mamu nježno zove “majko” što mi je presimpatično. Njih dvije izlaze same na kafu, pričaju, bukvalno kao kolegice. Ja to sa svojom nikad nisam mogla jer, ako krenem šta pričati kao sa kolegicom- to završi užasno, osude i ja jednostavno ne pričam. Moja mama nije moja prijateljica, nažalost. I lijepo a u isto vrijeme mi je tužno vidjeti tako lijep odnos, pa malo sam i ljubomorna.
I koje savjete joj daje, i koje savjete žena meni dala.. jer živi totalno drugačijeg razmišlja nego moja, moja je ubijena u pojam, pogodite odakle mi to? Kako jedna odluka neke djevojke od 24 godine, 25 godina kasnije utječe eto i na mene.. You need to have that in mind, like forever Jane..
Onda je krenula misao o njemu, tek. Gledajući u nju, i razmišljajući da je pisala sa njim, a da ne znam da je on neko moj..ona nije kriva tu i idem razumom..ali sam osjećaj da je vidim..samo mi se vraća ona slika.
I toliko sam bijesna sad nakon ove noći i susreta, ljuta na njega- jer on bi vratio povjerenje i on vjeruje u nas i dalje..A ne zna kako i šta osjećam pri samom susretu. I znala sam da boli- ali svejedno sam svratila da ih vidim.
Ja volim bol.
Večeras će šminku skinuti suze.
Tesko ti je… Al zivot more bit bolji. Znaj to. Drzi se, imas pozdrav od mene, i ja sam u borbama. 🙂
Osjećala sam razne tuge i težine, ali ova me pokosila, da ne vidim smisao ni u čem’, da je sve crno i da ama baš sve boli.
Negdje u glavi imam tu misao, ali pretrpana je svim ovim stvarim. Hvala ti, nadam se da će borbe jednog dana nestati ili bar biti blaže. Čuvaj se <3 🙂