// ponoć

Krenula sam na spavanje ima dva sata. Ne mogu. Javi mi se žena sa ponudom da joj čuvam dijete, razmišljam o konkursu na koji ću sutra predati ako Bog da, razmišljam o njemu.

Ustadoh iz kreveta, puna nemira, da ne znam ni ja šta. Nađoh se evo na podu, u dnevnoj, tipkajući ovo za računarom. Nema spavanja još.

Razmišljam o posljednjim porukama upućenim tebi i tvojim odgovorima, koji su dirnuli na onaj bolni način. Napisao si nešto da povrijedi i tu stranu tebe ne volim. Ta želja da od svog bola, naneseš bol i meni.

Ignorirala sam. I tu, i iduće 4 poruke koje su usljedile nakon toga.

Važim u ovoj vezi za onu razmnu i jaku, rekao si kako imam više strpljenja..Što znači da ja sve ovo lako prolazim, pa možeš komotno udarati mi te pleske i riječima koje uputiš.

Proći će, dvije riječi kojima se tješim u zadnje vrijeme.

Leave a Comment