U meni je ostalo svega, a ustvari ništa posebno. Ostale su one najgore stvari koje jedno ljudsko biće može osjetiti. Gađenje. Prezir. Razočarenje.
Ni jedna riječ nije ona prava kojom bih opisala.
Dovedena sam da razmišljam na najgore mogući način, na najjadniji način kako neka povrijeđena osoba može razmišljati- a to nisam ja. Ja sam iznad toga.
Moj mentalni sklop govori Jane, samo pusti. Bez ružnih riječi, bez onog da bih voljela da i on pati, bez svega što te čini istom.
Al’ onda, sve te ružne riječi, sve one misli koje počnu dao Bog da osjetiš ovo- pojedu mene.
I opet, ne zaslužujem da jedem sebe. A šta god njemu kažem ublaženo, osjećam da je malo.
Osjećam da trebam nešto uraditi, da osjeti kako je meni.
A ta osoba koja sve to želi i hoće, jednostavno nisam ja. Kajala bih se prve sekunde jer sam uradila nešto što je moj ego htio, ne ja.