Da li ste ikada došli u fazu da se gadite sami sebi?
Zbog stvari koje radite?
Moje moralne granice su pređene jedne subote. Pa sam prekršila i nedjelju. I desetak dana kasnije.
Ne znam da li je ovo ljubav..ne znam šta je ovo..
samo znam, da čim smo došli do subote, neće da valja.
Psiholog će mi slušati dobre priče i savjetovati kako da oprostim sebi.
Da se gadim sama sebi – nisam, ali da sebi ne oprostim, zato što je tako objektivno potrebno – jesam.
A kažu treba oprostiti, jer tad smo radili onako kako smo najbolje mogli. 🙂
Eh draga bi voljela drugog prvi voli sebe
valjda ću se naučiti ovaj put i to, nadam se iskreno.
Prvo: pisala si negdje da si naklonjena vjeri.
Drugo: popravi svoj iman i zivot iz korijena.
Trece: svi 5 namaza (ustati na rani sabah) i nije naklanjati vec ustajati.
Ne mozes biti licimjer. Izmjeni zivot.
Da jesam. I samo odjednom sam posustala, tačno sam osjetila gubitak one čari toga svega. Namaz ne zapostavljam, ali redovno učenje Kur'ana, zikr, sadaka, kurs tedžvida- sve sam prestala.
I tačno je da šejtan ne napada odmah, nego malo po malo.
Na hajr ako Bog da, hvala na savjetu. 🙂
Bit ce da si se pomirila s onim svojim, a moralni zakon u tvoj glavi, ili inat ti ne dozvoljava da prijedjes preko nekih stvari.
Ako je nesto drugo u pitanju, oprosti na neosnovanoj pretpostavci
Laura, sve je to tu okolo, u pet deka što se kaže.