Uvjeravam se da nije takav, da ne može biti takav.
Da to nije ona osoba koja mi godinu dana predstavlja stvari na jedan način, a onda uradi drugačije.
Vidjela sam sjaj u očima, izgubljenost u pogledu, osmijeh, suze..
Osjetila sam i povjerenje i ljubav.
I onda trš.
Druga misao, ona realna.
Koja se desila.
Koju je on uradio, pokrenuo.
I onda mozak okrene na drugu stranu kako je sve možda laž, kako je sve bila priča..
I vjerujem svojim očima i uvjeravam se da sam u pravu.
A pored svega, iako neće biti moj neko.. volim ga.
To je zeznuto.