WELCOME TO MY BLOG
Sve će proć'..I tuga i radost. Baš tu je utjeha.
CREDITS
Made:~honeeybee Visits:8116
z ' Bismillom
12.10.2018.

Kad nema sna, ne funkcionišem.

Tad sam totalno druga osoba. Jučer na noć što se kaže, nisam oka sklopila. Probudili su me u 8. izdržala sam cijeli dan nekako. Da bi sinoć i prije 10zaspala. Meni moje misli ne daju spavati jer znate ono kad imate 'nešto da glavi" da morate uraditi.. E tako se ja probudim u toku noći jer.. Eto.. Jer. I onda ostanem budna 5sati poslije i opet sam na istom. Danas se osjećam kao piS of šit. Pms nijedan simptom i onda gruh sve u jednom danu. Trenutno me boli dupe za sve živo. Jedva čekam doći kući i odmoriti od svega, od njega i gitare, od špijunke hehe od općenito tog osjećaja gdje su mi uši natekle da ga čujem i oči da ga vidim. Krejzi, aj nou. Odbrojavam još dva sata i begam. Dobro je kad imam gdje i pobjeći.

12.10.2018.

..

Nema ga tu nikad, ja sam joj više momak nego on. Scene zadnja dva dana, a sve preko mene, jer jelte ja sam divna prijateljica koja je uvijek tu za tebe. Nikad gore scene nisam preslušala i ptreptila, a da se ne dešavaju meni. Užas. Na kraju, pomiri se. Kakp smo mi žene glupe. Eh

11.10.2018.

Pazi šta želiš.

Možda se i ostvari. Sve što sam dosad željela, skupilo se u jednu noć. Kako je samo lijepo.. ♡ Dok realnost ne dođe po mene..

10.10.2018.

Last night.

Sinoć sam imala jednu od najusamljenijih noći u društvu od 4osobe. Izašla sam na kafu, ni sama ne znam zašto, jer nisam bila za ljudi. Nismo se jučer čuli i onda ja izbjegavam ostajati u stanu, jer samo o tome razmišljam, kontam među ljude je uvijek bolja opcija. Skontala sam da nije. Sjedila sam sa hrpom ljudi, koji su bili također, čudni baš sinoć. Cutali su i visili na mobitelu. Ja namjerno nisam, jer eto, jebala me kafa, mogla sam kod kuće lice ležati i listati instagram. Ne trebam sjediti u zagušljivom prostoru za to. I opet, u glavu dolazi scena, da je on ovdje... U to me i glava počela boliti, oči frcaju, pokupila sam se prva i lijepo poselamila. Izašla sam vani, migranata ima. Ne smijem sama kroz taj dio grada, idem naokolo. Žurim a tako mi prija svjež zrak. Mrzim što su nam uzeli sva moja najdraža mjesta u ovom gradu, mrzim. Došla sam u stan i zaspala. I danas se kontam, ja sam čudak zaista, ali eto, i 4 ljudi pored mene izađu na kafu i igraju igrice ćutke.. Pa ja sam normalna.

08.10.2018.

Ja bih da te ljubim tu i tu, tu i tu i tu i tu i tu

Ako muškarac želi od vas seks, uradiće sve da ga dobije. Kad odustane od toga da dobije seks, jer zna da ga neće dobiti, zašto ostaje? Zašto je i dalje tu? Bitna stavka, zaista zna, da seks nije u opciji. Hajte, muškarci, objasnite mi se.

07.10.2018.

Whore..

Šta sve neću uraditi, da te vidim. Da te čujem. Na šta sam sve spremna. Ispalila me kolegica, ispalio me drug skoro, na kraju sam ostala sa poznanikom, koji imam feel da pokušava nešto.. I dok on priča, ja se trudim gledati u tebe. I dok moram sa njim pričati, kontam kako želim da si ti umjesto njega. I ne znam zašto me zagrlio na kraju, jer se inače rukujemo? Zašto sam opet poželila da si to ti? A ti, u ovom svemu.. Prošao si kraj mene, ne znam jesi li me skontao jer nit si me pozdravio niti pogledao.. A ja očajnički to htjela, opet. Danas si cijeli dan oko mene nekako, da sam preraspolozena i preopuštena, da me ljudi pitaju na čemu sam. Onda.. Vidjela sam nju, curu koju već duže vrijeme posmatram, i pitam se, jesi li njoj rekao kao i meni da imaš svirku pa je došla maksuz da te gleda.. I dok sad čekam da završi sve, da mi odogovoriš na poruku, pitam se jesi li u njenom društvu? Jer nemam džaba ovaj feel što imam. Ja sam opet niko i ništa, koja je spremna, ostati sama da je trebalo ali da te vidi... Ali, uradila sam gore što sam ostala sa ovim likom.. Jesi li primjetio da sam otišla, jesi li vidio da sam sa njim? Je li misliš da mi je on neko.. Ne znaš da si ti, baš ti, to sve. A baš tebe nemam, koliko sve druge mogu imati. I toliko me nijedan ne dotiče.. Dobila sam zagrljaj koji mi očajnički treba ali sam skontala ako te grli neko nebitan, to nije to.. Mrtav i hladan. Nema spavanja, dok se ne javiš. Jbg.

06.10.2018.

Subota, 06.oktobar.2018.

Sjedim da njom. Nakon toliko. Vidim tebe. Izgubim se. Srce lupa. Ne čujem, ne vidim nikog, samo tebe. A ne smijem pogledati. Tu si. Stojiš u blizini. Kad pogledaš prema meni, ne vidiš me, kao. Onda je moj red. Stojim i gledam direktno u tebe. Vidim "ne gledaš " u mene pa odustajem od toga, mislim se, goni se. Opet te kao posmatram malo poslije. Od glave, do pete. Sav si po mojem. Sav. Baš sam se zaljubila. I baš podjetinjim kad si tu. Prestala sam obraćati pažnju. Pričam njoj, o svemu. O tebi, o životu, dešavanjima. A ona je tu da te prati i kaže 'enoo gleda', 'enoo pogledao je i sad'. I tako, sjedimo jedno blizu drugog nekih 50ak metara udaljenosti. Meni u glavi, zar zaista, ne znamo se ovako među ljudima. Zar zaista, niko i ništa si mi? Počinje kiša. Ustajemo. Prolazim kraj njega i pozdravljam se, sva hepi jer sam, ipak na kraju, ulovila konačno pogled. I nisi uzvratio, nego si napravi neku kjut facu, i nasmijao se. Gledala bih to danima, ali morala sam skrenuti. Prijateljica kaže, eto, tijelo mu je okej, odjeća okej, ali mi se faca nikako ne sviđa. Samo sam se odvalila smijati, jer.. Ja sam u toj faci, našla svu ljepotu ovog svijeta. Hahaha koja izjava, koji romantik i koja faking patetika. Eto, tijelo ne gledam, daj mi svoju glavu, da je gledam. Pitala sam ju, je li ovo zaista zaljubljenost.. Potvrdno mi je odgovorila. Pisao mi je preko poruke koju još nisam pročitala. To mi je nešto najdraže kad uradiš. Evo, sjedim i razmišljam, kako si divan. Kako si kreten, ali divni. Kako nemam hrabrosti kad sam kraj tebe, kako se osjećam nesigurno i ranjivo, čim si u blizini. I sva ona, hrabra, emancipovana i jaka žena u meni, umre. Nestane. Jer traži spas kod tebe. Ok, ova jesen utiče na mene mnogo glupo. Postajem Pussy kakve nema. Želim da kiša stane, da se obučem i da te opet vidim. Ovaj put, kao profesionalci. 😊

05.10.2018.

Eo saću.

Petak navečer. Imam 22. Sjedim umotana u deku, razmišljajući i maštajući. Živim život koji je tako dalek od stvarnosti. Poželim čašicu vina i jednu cigaretu, znaš kao u filmovima.. Ali ja sam vjernik. Am I? Iman mi je opao žestoko, zadnjih dana sam prestala klanjati jer jednostavno ne razmišljam dok klanjam, mislim na nešto drugo, faktički bude samo fizički prisutnost. Znam da je ostavljanje gore, ali doći ću sebi. Znam da hoću. Na trgu jedan koncert. U drugom dijelu grada drugi. Pozvana na neki parti, ali jednostavno, ako mi ne paše, sjedim. Sutra je njegov dan. Imam nju, kojom još ništa evo ne znam. Imam njih, koji inače ne idu na takve stvari. I da idem sama, među hrpu ljudi, zbog njega..što je zadnja opcija.. Mrzim biti sama na javnom mjestu. Dan je bio predug i krenuo je preloše. Završava se evo ne znam. Trenutno, jedna prijateljica, razvedena. Druga u očajnoj vezi gdje se nisu čuli harno 10ak dana. Ja.. U svom hrkljušu nečeg što nema ime. I jedna, jedina muško među nama, sretno udata. Oktobre, pa nismo se ovako dogovorili, miša mu.

05.10.2018.

Mrzim ovisiti o nekom.

U ovom slučaju, ovisim o curi koja me. Uvijek ispali. A ja samo želim otići da gledam njega. Razmišljam ako ispali, da odem sama, što nisam nikad. Hhh

05.10.2018.

Kad zbog drugih ljudi, ne svojim voljom, ispadam ona glupačica koja ne zna riješiti zadatak, ali zato zna srediti preko veze da se riješi.

I kad zbog drugih ljudi, ti ispadaš kriv. Divno jutro, jebem li te živote .

04.10.2018.

Gr

Mene još boli onaj tvoj pogled. Ono tvoje traženje očima, mojih očiju. Da se sretnu i oči kad se već srećemo i mi. Ne bih imala snage ni hrabrosti, gledati u njih dugo. Posustala bih. Toliko sam slaba na njih. A one su tako crne. Gore. Gorim i ja. Eto, na te dvije crne tačke sam pala.

03.10.2018.

.

Negdje u nekom univerzumu, ti i ja bi bili savršeni. Ne bi se morali kriti iz maski sretnih i usamljenih ljudi, kojima život ide baš onako kako ne žele, ali, glumimo da smo sretni. Ne bi nas lagali da je sve to normalno i da to tako mora biti, promašiti vlastiti život. Negdje, u nekom univerzumu, ti i ja bi bili zajedno. Mučili bi zajedno sve muke, slušali jedno drugo i pričali o beskraju. Pričali o nebu, o tome zašto je trava zelena i zašto je, ova jesen, tako prokleto ledena. Negdje, u nekom univerzumu, ti i ja bi željeli zajedno. I mora, i planine. I sve mašte, skupili bi u jednu kesu i kad bi je napunili, učinili bi da pukne. Da sav magični prah padne po nama. Negdje, u nekom univerzumu, ti i ja ne bi bili ovoliki čudaci. Jer u nekom univerzumu, sve bi radilo za nas. Bili bi posebni i jedni jedini takvi. Nesretno sretni, jer imamo jedno drugo. Negdje, u nekom univerzumu.. Našem univerzumu.

03.10.2018.

.

Mene će nada moja, moj optimizam, zaista ubiti. Kažu mi da sam predobra za ovaj svijet danas, ja to ne mislim. Ja znam, da u svakom čovjeku, ima trun dobra i trun zla. Ja vjerujem, da mogu probuditi ono dobro u svakome. Ja to čvrsto osjećam i očito, dok ne odustanem, moram 700puta pasti. I da kažem, zaista, u tebi je samo zlo.. Tek sam jednom pala, tek počinjemo.

02.10.2018.

Man brain

Ja nisam navela da je kraj. Nisam napisala đubre jedno, samo sam ostavila seen u konverzaciji kad više nisam mogla. Eh sad.. Jedno pitanje, koje ću i njega pitati, ali da pitam i ovdje.. Ikog.. Nadam se sa će iko naletiti vidjeti i napisati.. Zašto mi i dalje piše, iako zna da od mene neće dobiti šta je htio, a znaš, nije za kafe normalne? Ne želim bljutavi odnos. Zašto ga vidim u dobrom svijetlu?

01.10.2018.

...

Ne želim da mislim da je kod njega neko žensko u stanu. Ne želim da se moram kontati i uši svoje patit da razaznam zvuk muškog ili ženskog smijeha. Ne želim da mislim o tome kako je neko tamo, jer eto, ja nisam. Ne želim da se ikad susretnem sa tim da neka ženska napušta njegov stan dok ja Izlazim iz svog, to scenu bih preplakala mislim. Uvijek sam bila, uvijek ću biti vječiti sanjar, malo više naivac i romantičar svoje vrste. Prvo ću se zaljubiti psihički pa onda fizički. Ako ne uspijeh na prvi način, nikad me nećeš imati na drugi. Neću da razmišljam. Pije mi se. Želim cigaretu, želim koktel i želim muziku do kraja. I samoću svoju. Od toga svega, samo muziku dopuštam sebi.

01.10.2018.

Qu'est-ce que c'est..

Ja ne želim jednog dana kad umrem, da stavljaju da instagram storije moje slike sa porukama tuge, žala i boli. Ja ne želim slike po fejsu i oplakivanja. Svako boluje na svoj način, razumijem. Možda je to onaj očajnički potez gdje od ljudi dobiju neku vrstu utjehe? Ne znam. Ne želim. Imam osjećaj neki da će nešto biti, ili je to samo ogromna želja da bude, ni to ne znam. Znam da je ponedjeljak, da želim ostati u krevetu cijeli dan ili eventualno ići vani sa osobom sa kojom mogu pričati o svemu i cutati o svemu. Trenutno, nemam te osobe. I da, oktobar, budi dobar, za razliku od prethodnog mjeseca.. Ono, zaista, zaista, Bože, treba mi odmor i predah od svih iskušenja! Bukvalno od kraja augusta, svaki dan mi je mozak dirnuti.

30.09.2018.

Želim..

Drugima cutati, ne kukati. Želim te ne spominjati. Ne gledati, ne slušati. Želim da bude kao da ništa nije bilo. A ne može možeš. Vraćaju mi se scene konstantno, iako se trudim da ne mislim. Ovaj naivac, jednostavno ne može da povjeruje, da si takav. Mislim da me to sad samo ubija.

29.09.2018.

Jk

Kad zaljubljenom insanu kažeš da ta osoba nije za njega/nju, naravno ide odbijanje istine. Meni niko nije govorio, sama sam sebi govorila. I mozak je i dalje odbijao. I sad, kad je stavio do znanja da jednostavno ne želi isto što i ja, ja i dalje odbijam tu činjenicu. Iako mi je lično on rekao. Ja opet uljepšavam. Ja ne znam gdje je moj inat i ponos, zašto ovo sebi radim. Ali zaista, niko nikad me nije ovoliko privukao bez ikakvog dodira. Bez ikakvog kontakta. A toliko sam pala. A tu sam slaba, kad mi neko godi psihički. I sad se mislim, šta bi bilo da sam prešla, zamišljam te neke scene, i možda bi to preraslo u ljubav. Hahahaha okej, sad se smijem sama sebi. Drago mi je što nisam išla preko svojih principa i vjerovanja, što sam držala sebe gdje mi je mjesto i što nisam posustala. I evo Jednog dedžavua, sa ovim textom.. Ako sam mogla sve dosad preboliti, mogu i tebe. Tačka. *seen*

29.09.2018.

Lekcija.

Znaš, on mene nije htio odvući samo u stan.. A skontao je da nije za kafa i ostalih stvari..ali nije ovih pola godine bilo u tome da me odvede u stan, nije. Odbolovati i ovo i nikad više ne dopustiti ista sranja. Obećavam sebi.

28.09.2018.

8 hours later..

Still know nothing. Very nice.

28.09.2018.

Ok ok ok

Ipak, smogla sam hrabrosti. Pitanje je jednostavno, šta ti i ja inače radimo tačno? Čekam odgovor i tresem se. Bukvalno.

26.09.2018.

Ovo malo..

Duše i ponosa, ranjenih, vraćam u čahuru.. Do neke druge prilike. Jer vidim ds nema fajde ni otvarati ni pokušati išta.. Jebiga. Njemu sam mrzila ostaviti seen, čitav dan pokušavam razgovor, nastavljam smišljam, i evo pukne film da više ne znam šta da napišem. Seen i od mene. Kad poželim da se javim, neću. Pisaću ovdje. Well done, izgubila si još jednu osobu, koja možda i nije vrijedna, ali ti je nisi uspjela zadržati. I znam gdje sam pogriješila i to me boli samo. Jebiga. U procesu sam moguće obnove starog prijateljstva, bilo smo predobre, u trenutnu se sve raspalo. Nisam pokušala uhrpati, dobila sam samo napade. Vidjećemo šta će biti na kafi, jedva čekam jer mi fali malo. Eto.. A fkt sam mislila.

26.09.2018.

I tako, dok sam napisala roman za njega koji ću poslati u ovo koji dan kad nađem priliku..

U glavi izmastam, a u realnosti sve fucked up. Lovely

24.09.2018.

100.

Imaju isto ime. U istom mjesecu su rođeni. Obojica su nosili/nose naočale. Obojica sviraju gitaru. Obojica imaju istu najdražu seriju. Bojim se ići dalje. Jednog sam se riješila i ne želim ga nikad vidjeti, a drugug želim kraj sebe zauvijek. How?

24.09.2018.

EI

Kako neko, ko vam je tako sličan a opet tako suprotan, može samo sa svojim postojanjem u vašem životu, sve činiti lakšim ? Kako se zove ta pojava, šta je to? Ne mora raditi apsolutno ništa, lijepo mi je kad je samo tu. Onaj najniži level. Godinama, umjesto da postajem jača i da imam razumnije odluke i misli, postajem gora. Odgovorno tvrdim da sam sa 17-18-19 bila zrelija i pametnija, nisam dala svakakve gluposti i znala sam uvijek na čemu sam. Jer ako ne bi druga strana, ja bih tražila da vidim gdje je zapelo. Sada, sa 22-23, kao ds sam glupa i da ne znam pričati, zadovoljim se sitnicom i goni. Imam roman spreman, čekam samo dan kad ću ga gruhnuti. I ne znam da li dam spremna na to, da on nestane iz mog života, jer na početku reče, lijepo mi je i kad je samo tu.. Ali moram. Zaistas, moram. Na faxu.. Uzela sam temu koja ima najmanje veze za fakultetom, to je rezultat toga što sam u prvom slučaju promašila fakultet. Drugo, mentori me handre sa svih strana, odjednom rad ne valja, ispravi, proširi, jedi govna. Svaki dan bukvalno nosim i uvijek vraćaju, a drugi mentor je rekao prije svih ispravki da je rad odličan? Ko tu koga? Uđem li u oktobar bez diplome, a ući ću, to znači da moram dodatno keširati faxu, to je caka zbog koje odugovlače svima odbrane. Dođe mi da nabavim zolju i da je ušaltam prema toj divnoj zgradi. Septembar hejtam, uvijek se šitovi dešavaju u tom mjesecu. Ove godine posebno, sa svih strana napadi, a ja evo ležim i kontam se "koljite, olakšajte"! Divan dan, užasan.

24.09.2018.

Kent slip

Na. Nagovor prijateljice, bacam kost. Započeti malo, pa za koji dan reći sve. Eh, večeras započinjem ima pola sata, a već mi je muka. Budi muško, javi se prva!

23.09.2018.

Hhhh

Imam 4-5 muških prijatelja. Sa dvojicom Izlazim i nasamo, ovom dvojicom ne. Bar ne zasad. Danas sam da jednim išla vozati se.. Pokazao mi je jedsn dio grada gdje dosad nisam bila, i u svim tim stvarima, OPET, ja sam zamišljala da sam sa njim. Valjda eto bar da znam kako je to.. Jebi se, opet rušim ponos! I zadnji put, definitivno.

23.09.2018.

Droga.

Znate kad su ljudi navučeni pa kad odu da rehabilitaciju? Prva dva dana jeste im teško, al' lakše je nego ovi dani što tek slijede. Treći i četvrti krizira. Eh, ti si moja droga. Bukvalno kriziram. I uzeću te opet, previše sam slaba. Sanjala sam sinoć, da sam sanjala da mi se javljaš. I govorim sebi, eh budalo nije. Probudim se, stvarno nije. Nastavim spavati.. Sanjam da mi je ovaj put zaista pisao i da je sve po starom... Budim se, šuk. Imao. Je sinoć svirku, javio bi se. Uzelo ga je javio bi se. A nije. Ja moram ovo sve izgovoriti, da znam da jesam. I onda, awkward situacije mogu da krenu.

22.09.2018.

To do list

Priča mi se na krovu zgrade. Jede mi se sladoled iako me grlo već boli. Prave mi se palačinke, zajedno sa tobom. Pleše mi se uz " you'll be a woman soon'. Leži mi se i zeza mi se. Prstima bih ti prelazila preko kože. Prsti bi stali na usnama. Poljubila bih te. Prošla bih ti onda kroz kosu. Bućala bih ti pramen po pramen. Sluša mi se tvoje disanje i otkucaji tvoga srca. Kupila bih ti trzalicu, koju ćeš na svakoj svirci imati kod sebe, jer ja nisam tu. Ležala bih na podu, pored tebe. Smijala se drugim ljudima kako su nevaspitani pa se deru po cijeloj zgradi. Gledala bih te dok spavaš. Ćuti mi se, ali sa tobom. Nosila bih tvoje naočale. Sve filmske stvari.. Zaista, sve ono što sam prošla prije sa nekim sada nebitnim ljudima, sad bih samo sa tobom. Nema te osobe koja bi te zamijenila. A ne znaš to. Too bad.

21.09.2018.

Do u ever miss someone so fucking much but u don't want to text them first cuz Ur scared (i ponos) so u just send them thoughts that they txt u first.

Ok, that's me right know haha.

21.09.2018.

.

Toliko sam iscrpljena i ljuta, i tužna i razočarana i svašta nešto.. Samo ne želim da plačem, a samo mi se to radi.

20.09.2018.

Kreteni.

Ja nemam volje za upoznavanjem novih ljudi. Ja nemam volje za novim dopisivanjima. Ja nemam volje da se potrudim za nešto. Što imam, to mi je, daj da i to održim kako treba. U zadnje vrijeme, upoznala sam hrpu ljudi novih. Sjedeći sa njima, uvijek bi naišao onaj momenat u kojem razmišljam o njemu. Ali uvijek. Iako nikad nismo zaista pričali, meni je draže sa njim se dopisivati nego sjediti sa tim ljudima. Ušla sam u njegovu "spiku", tek onda shvatim da smo zaaaaista dosta slični. Drugi ljudi slušaju drugu muziku, ja i on smo tu isti. Drugi ljudi imaju te neke priče. Zaista je čudan i poseban i zbog toga me privlači. I da, pošto me ignorira nekad, to mi je još intrigantnije. Volim sjediti i psovati sve i njemu i sebi.. Njemu što ignorira, meni što dopuštam sebi sve ovo.. I baš u tom periodu, svi ljudi se javljaju sem njega.. Znate li koliko je to trzaja od strane mene, svaki faking zvuk i vibracija..mislim da mi zaista puca film, jer i večeras razmišljam o jednom djelu da uradim.. Ako odsaburacu zasad.. Samo zasad.

19.09.2018.

Nisi ništa, a svašta bi mogli biti.

Sad zamislite to u malom jastučiću u obliku srca. Naletih danas i slatko se ismijah. Došlo mi da kupim i da nu okačim na vrata. Da li je realno da se svaki put desi to da, kad se ja probudim u pola noći, da je i on tu.. Ili kad on se probudi, da sam tu ja.. Dešava se u zadnje vrijeme prečesto.. I dalje, sve u vezi njega je na ne znam ni ja čemu.. Sad mi kroz glavu prolaze svii mogući znaci koje je davao, a ja nisam na njih reagovala na pravi način, da tako kažem. Samo čekam da mi pukne film.. Čekam ja to već nekoliko mjeseci, očito mogu još. Danas sam cijeli dan bila sa prijateljicom i mozak me boli. Nissm navikla na ljude. A sutra imam dvije, valja izdržati. Komplikacije na faxu uvijek. Mozak me boli od svega.. Ljubomorna sam na sve sretne ljubavi. Onda skontam, malo koja je sretna, pa ooet zagrlim svoju samoću. Eh

19.09.2018.

Nightmares.

Sanjala sam ga. San je bio tako divan dok se nisu pojavila moja oba bivša u njemu. I tako se nešto divno pretvori u noćnu moru. Iako ne razmišljam o njima, iako im onako ljudski želim sreću, evo baš sada, hejtam ih maksimalno. Mrš mi iz snova, mrš!

18.09.2018.

Talking to you makes my day. 😊

Medžik.

17.09.2018.

Enivejs

Osjetih nakon toliko i ljubomoru. Prvi put za njega. Nema dalje, pala sam.

17.09.2018.

.

Postoje oni koji bi samo da iskoriste i ds te napuste. Postoje oni koji će ostati tu, no matter what. Trenutno, čekam da vidim kakav će biti ishod. Dal' sam ti i dalje zanimljiva i kad znaš da od mene nemaš ništa? :)

15.09.2018.

Hh

Duša mi se cijepa kad se pravim da me neke stvari ne dotiču sekunde, ono kao sve je čil i kul. A ustvari, iznutra nestajem.

13.09.2018.

Hosee, hose

Već drugi dan ležim. Mozak će mi eksplodirati. Bukvalno mi dan krene maminim pozivom jesam li otišla na fax, onda ustanem, pustim muziku, obučem se, odem na fax, vratim se iznervirana i ljuta, nađem Šeldona, gledam ga uz pravljenje ručka, onda odem leći i visim na netu, onda pređem jesti ako mogu i opet šeldon, opet soba, počnem čitati knjigu, ostavim je ubrzo.. I ostanem na mobitelu.. I dok ne krenem leći. Bukvalno osjetim da truHnem iznutra.. A ne da mi se među ljude.. Nemam snage za njih. Danas sam izbjegla jednu kafu. Od svih njih koji su tu jedino onaj zauzeti prijatelj me najviše konta i sa njim sam najviše povezana. Dok ssm skontala da ga zovem vani on nije bio tu. Kontala sam ići sama vozati se ali sama sebi danas nisam baš drug. Gledala sam slike sa bivšim, trebala mi neka slika prirode.. Pustim video jedan, na njemu piše pepe oke, tu sam već počela psovati.. Mrzim što me je ubio na tom polju. Borim se sa svojim mislima i želim samo razgovor sa nekim koga volim. Da pričam o glupostima, o zvijezdama o bilo čemu. Uvijek sam imala tu neku osobu, sad je nemam. Svi otišli. Dođe mi da zovnem njega, ali to je puno komplikacija jer bi to bio i prvi dejt, ja nisam opuštena i goni ga. Jedva čekam sutra da odem kući valjda.. Još se premišljam. Želim ići a ako odem ovakva, tamo ću biti još gora jer nemam uvid u situaciju ovdje hahah. Krejzi aj nou. Čekam da se vratim u elementarno stanje. Pa kaman!

11.09.2018.

Meša.

Jer voljela bih da znam sklopiti jednu rečenicu, kao njegovu. Jer voljela bih znati iskoristiti sve riječi ovog svijeta, da opišem sebe, ovo stanje i tebe. Ja napišem grubo, sarkastično i bez puno smisla. Izmaštano. Zaista, u ovoj igri pobijediće onaj koji se okane ljubavi i bilo čega u vezi toga. Jer, svaki put kad sam ja mekušac, pokažeš gdje mi je mjesto. I onda ja zamrznem sve u sebi i vratim te tamo gdje ideš, i nekako.. Nekako uvijek uspiješ se ukoprcati nazad. Ja bez tebe mogu. Ti bez mene možeš. Kojeg klinca ovo radimo?

11.09.2018.

Miris.

U jednom trenu sam pomislila, za koga se tako parfemišeš, kao najveća lujka.. Kao da smo nešto.. A ništa smo. Ali eto.. Volim umisliti sebi dosta stvari pa vrtiti te filmove u glavi. Kao npr. Kad zaspe u pola chata, da sam ja zadnja osoba sa kojom je pisao.. Kad se probudi, da ću ja biti ta ba koju će biti primoran da pomisli jer će stojati moja oznaka.. Ludo, očajno, ali tako je. Ljubomorna na sam mnogo na svaki potez i sve što nije upućeno meni, a to ludilo skrivam, jer govorim sebi "ništa ste. Radite oboje šta hoćete". Još inspektor u meni, istražio je sve. Od komenatara do lajkova. Sve što želim, zaista, je samo da ga zagrlim i ćutim. Ds ga gledam i ne dam nikom. Aaaj platit ću nekom da ubije u meni ovu romantičnu naivnu Dušicu. Please, anyone?

10.09.2018.

Poremećaji.

Ok, this might go so far. Ne osjećam se dobro, opet. Gubim zrak, kao da su mi pluća premala, koliko god zraka da udahnem, opet mi fali. Srce mi opet počinje lupati.. I dok ležim.. Osjetim da mi hoće iskočiti iz prsa. Mrzim kad osjetim svoje otkucaje. Znojim se kao stoka, kosa mi opada, dlake po licu i akne ne prestaju. I naravno, hipohondar kakav jesam, nemam rašta nikome se žaliti. Pms me udario žestoko, tolilo da sam od jutros isplakala more suza čitajući knjigu, gledajući njegove slike na kojima je označen.. Pa ne znam koliko je to normalno.. Sinoć mi je odgovorio na poruku tako glupo da se meni u mom stanju nije dalo odgovoriti.. Rekoh ili seen ili čekam jutro.. Ustala jer me upravo on probudio, svojom gitarom. Bila sam ljuta, jer poBoguuu nema ni 9sati. Ostavila sam seen jer mi se nije dalo nastavljati i čupati riječi da nastavim chat. Da, ja ostavila seen, što njemu ostavim kad baš ne mogu.. Što je prerijetko. I sad bih plakala jer ki fali, a da je tu nerviralo bi me što je tu. Gledala sam ga potajno i shvatila da sam zaljubljena previše i da je on prelijep. A ja samo krejzi čik sa mnogo sabura. Htjela sam da uzmem makaze u ruke i da skratim sebi kosu. Onda je proradio sabur u meni i rekla ohani ženo, hoćeš se još unakaziti.. Suze ne znam otkud idu niti zašto idu.. Mada znam zašto ali eto, ovih dana sam pussy žešća pa dopuštam joj sve, i jecaj i jedi i evo haman što be povraćam. Želim samo da se ustabilim. Ili ds me ustabili. Želim vani a upravo sam rekla društvu da neću ići. Ako odem, pozalicu što nisam ostala u svojoj samoći da ludilom završim noć. I eto.. Ne dao Bog ds me ko pita kako sam.. Jer, KAKO SAM?

10.09.2018.

Samtajms.

Nekad, na jedan dan, umislim da sam u filmu. Leon the professional ili neki fazon Mie Wallace iz Pulp fictiona. Onako ona kosa, stav, cigareta, ponašanje.. Ples.. Dodir.. Misao.. Muzika.. U svakok ženi je jedna mala djevojčica koja želi biti spašena, na sigurnom. I u svakoj ženi e kučka koja može sve sama, kojoj ne treba niko. Nije me još prebacilo da idem skratiti kosu.. Sutra.. Prekosutra.. Belaj kad ne uspijem obuzdati ovu u meni.

08.09.2018.

Whaaat whaaat

Znači ovako.. Imam 22 godine. Što se tiče veza i braka, ozbiljna sam. I ne šalim se mnogo sa tim, jer ne znam se šaliti, ne znam biti neozbiljna i biti sa nekim eto. Jednom sam pokušala jer sam mislila.. Ustvari nisam mislila, završilo je tako što sam povrijedila sebe, povrijedila drugu osobu. Ne želim to. Želim nekog ko je ozbiljan, ko prvenstveno također prilazi svemu tome sa ozbiljnošću.. Ko je sposoban i radi,snalazi se za život.. Želim da osjetim sigurnost a ne da ja budem uvijek kao mama nekome. To je što želim. Realna slika je da otkidam na likove koji to nisu. Da se nađem u društvu takvih i da se međusobno uvijek privučemo, kao plus i minus. Upoznah novu raju večeras.. Lik 29godina, odustao od faxa, vjerovatno radi nešto sitno, fura kafić i travu.. Hajka jeste, izgled ne smijem ni reći.. Jer svaki put kad bih pogledala u njega, mogla bih osjetiti divljakluk u meni. A i u njemu. Ja tako otkidam na oči i na osmijeh.. Na facu općenito, na to sam slaba.. A i on to ima. Došla sam kući i razmišljam.. Izbor momaka, nikad nije bio kakav želim u glavi. Nikad nisam naišla na lika u društvu koji je takav.. Sve u mašti. Uvijek kažem, kako zračnim tako sigurno i privlačim, nezrelost moja... Volim biti sama u svojoj tvrđavi, najbolje i najsigurnije.

07.09.2018.

In clouds.

Opet je tu i opet je divno. A meni je samou glavi sad da ja očito imam daddy issues, jer.. Svaki put nađem momka koji bi mogao sjediti sa tatom i piti. Haha kaman

06.09.2018.

Misao.

Oduvijek sam takva bila i vidim neću se promijeniti, koliko god htjela. Kad sebi u glavi, nađem osobu koja mi odgovara u tik nekim cakama.. Kad je izaberem iz te hrpe, kad je stavim sebi u glavu.. Nema pomoći.. Večeras sjedim sa svojim prijateljima, i sa dva nova lika, prijatelji od prijatelja. Nisu odavde pa kao zanimljivi.. Ali džaba, sve vrijeme sam čekala da uđeš u kafić.. Nisi bio tu.. Sve vrijeme sam čekala poruku, nije je bilo. Pričam sa njima, ali nisu mi toliko zanimljivi. Prate me kući, vidim te iz daljine. Znam da te ne mogu stići, još si zaključao vrata.. Pms je kriv za ovu romantičnu paćenicu u meni. Nisi mi toliko prirastao, nisi toliko zanimljiv ali pala sam. I danas, kad sam te vidjela...kad smo se pozdravili.. Svaki osjećaj u meni se probudi.. A ti ne znaš. A izgleda nećeš ni znati. Jebiga. Ima nekih sviđanja koje jednostavno nisu ni za čeg nego za sviđanja. Ima nekih ljubavi, mnogo tužnih. Svaka je tužna.. Bar kod mene.

06.09.2018.

K

Nešto najgore je kad goriš od osjećaja, a ne znaš pokazati. Ma i kad kreneš pokazati, bojiš se šta će biti. Bojiš se druge osobe. Svaki put, kad sam bila nježnica, vraćena sam na zemlju. Bojim se. I onda sam ovakva. Voljela bih ti reći da mi fališ, da osjećam veliku uznemirenost što nisi tu ali moram se praviti da me to sve ne dotiče.. Vrtimo se u krug.. Drugi dan je prošao.. Ili se čujemo svaki dan čitav mjesec ili se ne čujemo ovako.. Naviko, vrati se.

05.09.2018.

Patetika [1]

Tvoje postojanje me na neki čudan način umiri. Spokojna sam kad si tu. I sretna. I nasmijana. I kao da su se sve kockice posložile. Ali isto tako me uznemiriš svojom pojavom, izvučeš živac iz petnih žila, poželim da ti opsujem, da te ošamarim da promućkam taj mozak.. Ali sve to nekako, sve to pretrpim.. Kad nisi tu, e tad su muke. I tad je rahatluk. Tad želim da odmorim mozak od tebe, a baš tad mi ne izlaziš iz glave. Tad razmišljam o tome kako je tvoje postojanje lijepo, kako si predivna i prečudna navika, koju želim kraj sebe uvijek i dovijeka. Tad se mislim, misliš li i ti o meni. Ili misliš, ja rahatluka. Tad je sve tmurno, tad sam ljuta na cijeli svijet i na sebe, jer dopuštam da tako utičeš na mene. Jer, ti si moj dobri dan. I još bolja noć. Moja doza za smirenje.

04.09.2018.

Vrtlog

Kako naći volju? Izgubljenu tamo negdje daleko? Tema me toliko zanima, ali mi je tako naporno i dosadno istraživati o njoj. I daj mi da spremam ispit, nemoj mi ovo. Aaah valjda što znam da mi ne to jedina obaveza.. Zašto zadržavam odnose sa ljudina koji me ne poštuju? Ne vidimo se dva mjeseca, i prije će otići sa bivšim momkom sa kojim se nije ni pomirila kako treba, nego sa mnom.. Meni će posvetiti pola sata ako ostane vremena. Pms i razum. Mislim da ću samo nestati, opet. Jer nemam snage da rušim jedno prijateljstvo, poznanstvo ili vezu sa ljudima. Kaže ako ti svi idu na neku stvar, do njih je, nije do tebe. Haha sigurno.

03.09.2018.

Kill the freak

Postajem nenormalna. Postajem opsesivna i posesivna. Postajen ljubomorna. Postajem psihopata. Samo sam luda bebo. Literally.


Noviji postovi | Stariji postovi