Prihvatiti još jednu stvar..da smo svi Allahovi i da se Njemu vraćamo.
Žena sa kojom sam provela 20ak godina života, sa kojom sam se krvila doo suza, koju sam u djetinjstvu "nevolila" i kojoj sam sve oprostila kad je postala stara nena..
Koja je bukvalno kao mala beba sada jer ne može ništa sada i jer ju je starost uzela pod svoje. Zbog koje sam postala preosjetljiva na sve stare ljude i zbog koje mi se mnogo plače.
Jučer sam primila poziv da je loše, da čak dođem kući. Suze su samo krenule, nisam mogla pričati.
Njoj je eto malo bolje, ali moramo biti spremni i na najgore. Čudno je to, znaš šta te čeka, a opet.. Ne želiš.
I evo, danas sam se spakovala, spremila se za ne daj Bože i čekam da idem kući. Oni dani kad ti se sve stisne i hoće da pukne u tebi.
Smiluj nam se Bože, Oprosti nam.

Leave a Comment