sanšajn in my pocket

z'Bismillom

03.03.2021.

//what the..

Janee je u društvu uvijek preaktivna. Glavni zabavljač, pričalica.. Među svojim ljudima..
I više se ne osjećam tako.
Ne osjećam se da želim više to.
Želim da me puste svi. Jer ja sam puštala.
kad si tužan, nikakv, kad ti se ništa ne da, pustila sam vas sviju.. I čekala kad ćete se vratiti iz voje čahure.
I sad ja želim u čahuru, i kao ne daju mi.
Nećeš se ti povlačiti, ići ćemo u hodanje i to sve..što mi je mrsko.
Meni je žao što ti se izlazi sada kada meni ne..
Al' ne da mi se.

U ovom periodu sam izgubila jednu osobu, nazovimo prijateljicu.
Sa njom je odnos bio blizak na fakultetu i onda je ona imala svađu sa mnom i prestale smo se družiti.
I nakon x perioda, počnemo opet.
I sad je uradila nešto za što sam joj ja, ne napala, nego prigovorila.. I od tada, to je to.

I drago mi je što Bog tako bezbolno ukloni neke osobe koje nisu dobre za mene.

Sa njim..moj strah je veći od svega te tako samu sebe cimam da ubijem sve u sebi.
I gadim se sama sebi.
I gadi mi se sve oko mene.
I samo želim da me svi puste na miru i da budem sama i da me niko ništa ne pita..

Da me puste..

Srela am danas starog prijatelja..Stala i popričala i u razgovoru sa njim skontam da sam stvarno upala u nešto fuj..a tako nesvjesno..


Danas sam grozna.
28.02.2021.

//home not fellin' it

Tamo gdje treba da se osjetiš kao svoj na svom, međuu svojim ljudima-ja se ne osjećam.
I ne znam jesam li ja tome kriva, jer se ja 'izdvajam'.. Ja nisam kao oni.
Večeras me 6 članova porodice napalo i dubilo mi na glavi jer imam mišljenje u vezi posla.
O šteli, o vezama i svemu.
Od njih 6, jedna je domaćica cijeli život, tri člana su preko štele na svojim poslovima, četvrtom članu ne bi bio problem da se tako zaposli.
I jedna Jane ispada 'moralna' i bolje mi je takvoj na birou.
Tako rekoše.
Trebam se prilagoditi, pa tako kad je  cijela država u stanju u kakvom jeste, prilagodi se, uvuci se i uhljebi se i dosta.
Ruku na srce, znam da su pošteno i časno radili posao od prvog dana i da nisu jedni od onih koji rade usluge za čokolade, novac ili šta god..
Rekli su da ne znaju na koga sam ovakva, kao da me odgajala islamska zajednica. KOja ironija jer imam posebno mišljenje i o toj instituciji.

Ne razumiju niti se trude da razumiju mene ni 1%. I tako za sve u životu.
Stvarno, ali stvarno, nisam psihički dobro.
Voljela bih se samo ugasiti, jedan shut down and that's it.

Svaki moj izbor je po njima pogrešan, nezreo.
Svaki njihov izbor je jedini ispravan.
Za sve u životu. Ne samo ukućani, i šira porodica.

I tako se ja gušim..
Jedno 24 godine.. A dvadesetipetu, pucam po šavovima.

Moja krv..A ništa moje.

Porodica ako ti ne daje osjećaj porodice..Pitam se da li je porodica.
Ne znaju pravu mene, ne znaju šta me čini sretnom.
Ne znaju čemu se smijem, u čemu uživam.

Imam određeno ponašanje pred njima, od početka.ž
Sa druge strane, ja sam jedna opuštena vesela osoba. Pričljiva.
Posebno sa svojim ljudima.

I šta ako je porodica, dom, kuća, kako god.. neko drugi i nešto drugo?

Imaju dvije osobe u meni..
Jedna osjeća grižnju savjesti zbog svih ovih riječi, a druga gleda i konta i pita se zašto to sebi radi.


Bukvalno, dvije su osobe. I konstantni rat.

pucam.
25.02.2021.

//homenot feelin' it

Skoro dva mjeseca je prošlo od mog dolaska kući i od scene kada sam im rekla. Otišla sam sutradan nazad i moja želja je nestala.
Došla sam jer navaljuju, jer svjesna sam da je prošlo predugo i eto, bojim se Boga.
Dva mjeseca ja niti izlazim kud, vrijeme provodim u sobi i čak i kad stavim lažni osmijeh na lice..ne pristaje mi.
Na silu je. Pitam se kako li izgleda kad se smijem od srca, ako je ovako na silu. U očima sama sebi vidim tugu.

I more neisplakanih suza koje će tek ići svojim putem. Oni su nikad divniji, hoće da ugode hranom ma.svim, a sve to mi ubija tek volju za svim.
Samo osjećam neko gađenje, kad ih vidim -vidim sve scene od prije..sve riječi koje su izgovarali onu noć.
Mama opet otvoreno govori kako je brat drugačiji (ma ne, isto nas voli..).. osjećam se preprazno, gušim se i sve više želim da ovo stane.. kao da sam robot i da se trebam ponašati kako oni kažu.
Nisam dobro psihički.
Osjetim da nisam dobro.. par puta sam ušla u kuću jer mi naviru sve te stvari i plače mi se.

Ne želim to pred njima.
Stvarno, nije sve povezano sa ovom mojom ljubavnom boli.. dublje je.
22.02.2021.

//here comes the rain again

Dok se ne zamrzimo valjda..

21.02.2021.

//yesterday

Svjesni situacije, posljedica po nas i naša stanja.. vidjeli smo se.
Već neko vrijeme smo prešli granicu i prekršili neka obećanja data prvenstveno sebi, pa onda jedno drugom..

Skoro 24h smobili zajedno. Pravili se kao da se ništa ne dešava, a svaki put kad bi mene uhvatila grižnja savjesti, rekao bi mi da ništa ne spominjem. Da ovaj dan prećutim te stvari.
I jesam.
I obišli smo neka naša mjesta zajedno.
I među nama kao da ništa nije stalo. I bilo je predivno vrijeme.
I dočekali smo i zalazak i izlazak sunca zajedno..
Izlazak je bio onaj tužni. Pun suza.
Tad nas je udarila realnost i da je vrijeme da se rastanemo..a znamo da kad odemo, da je to taj kraj.
I nije nam se išlo, i preispitivali smo mogućnosti i opet došli do zaključka da ne može.

Neću sebi oprostiti što ne dam njemu priliku da on pokuša sam, pa da može živjeti mirno, da on zna da je pokušao.
Najdivniji i najdužniji dan.

Nisam ni znala do jučer da na lijevom uhu ima mali mladež. I pitala sam se, koliko stvari tek neću znati, koliko stvari ću propustiti..

Volim te.
19.02.2021.

//Svako o svojim tugama

Ovo će biti blog pun patetike.
Kajanja.
Tuge. Razočaranosti.
Bolovanja.

Pun mojih crnih misli. Ovdje će biti sve ono što ćutim, što me progoni, a što nikom ne govorim.

Moj svaki razgovor je zadnji.
I ne bude. Neću reći da je zadnji. Ali svaki iznova jače zaboli, kada dođe kraj.

Sve što sam tražila u nekom. SVe.

Volim te.


19.02.2021.

//

He called me..
Razgovor je završio sa.. sretno fakat ti sretno..
molila sam da stane..
halalio sam ti.. Kraj razgovora..
U tih 40ak minuta...priče suza cutanja, dobila sam tri puta pitanje da li može da nađe mog oca i sa njim poprica.
Tri puta sam mu rekla isti odgovor koji boli previše.
I za reći i za cuti.
Ne znam sta je gore iskreno..

He was my the one. He still is. He will always be.

Znate kad poželite da imate dijete sa njim i da vam on odgaja djecu i da se tako ponosite sa njim..jer nakon svega što je prošao, ni kriv ni dužan,on je tako..predobar. smiren. Zreo. Sve osobine koje nemam, a želim, on ima.

Upotpunio je sve. Bila sam ljubomorna zašto i ja nisam takva.
Naravno ima tu i ona negativna dark side. Mane.
Ali kad vam je i to ono što možete i što vam ne smeta.

Ya Rabb.. Čuješ nas i Vidiš nas.
Pomozi nam,Olakšaj nam a ne Otežaj.
Amin..


It's Friday.

Allāhumme salli ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammed kemā sallajte ‘āla Ibrāhīme ve ‘āla āli Ibrāhīme, inneke Hamidūn Medžīd. Allāhumme bārik ‘alā Muhammedin ve ‘alā āli Muhammed kemā bārekte ‘alā Ibrāhīme ve ‘alā āli Ibrāhīme, inneke Hamīdun Medžīd.
18.02.2021.

//

Prvi put da dolazi nazad, u ovih 10mjeseci, a da se nećemo vidjeti. A da ga neću dočekati.
Cijeli njegov put bi prepričali.
Ja bih nešto skuhala.
Došao bi i tu noć bi sjedili u autu i jeli.

Fali mi.



Volim te momake.
16.02.2021.

//

Samo da ne postanem psihopata i online uhodim osobu koju sam ja otjerala iz svog života.

Ne želim sebi te torture.
Ne želim.

Eh šta sve želim..
16.02.2021.

//

Jedan od trenutaka kada se pitate, zašto vas tog 13.maja 2005 godine, Bog nije uzeo sebi?
Zašto sam morala preživjeti?
Rekli su da sam bila na liniji života i smrti..
zašto?
The world would be so happier.
15.02.2021.

//

Upalila muziku, nakon stvaaarno dužeg vremena. Imam neke male biznis idejice pa reko dok zavaravam psihu da mislim o drugim stvarima, pustiću bilo šta da svira.

Jes, malo sutra.
Svaka pjesma ojsećam se kao negativac iz svake priče..
Svaka on nju ostavio ili ona njega.. Ja vazda na toj drugoj strani, gdje ne znam da takve pjesme imaju..sem hladnog piva gdje kaže ne volim te, nit sam te ikad volio..

Ne pronalazim se.

I danas je zvao. Nakon petog propuštenog sam se javila i opet osjećala užasnu grižnju savjesti.
Preteško je njemu ne odgovoriti. Ne javiti se.
Ne čuti mu glas.

Teško je..

Ya Rabb, olakšaj ovo sve.


Volim te.
14.02.2021.

//

Sanjala sam sve svoje traume jutros.
Bio je samo san..

Nedostaje. Osjećam se psihički baš loše..
Danas sam nekako smogla snage i očistila generalku stan..Bilo je užasno živjeti u tome..
Bukvalno mi se nije dalo iznositi smeće, prati suđe mada nisam ni prljala ništa jer ne jedem baš..
Stan je u rasulu kao i ja.
Sad sam bar sredila njega..
sebe ko zna kad ću.


Volim te.
13.02.2021.

//

Od 1 do 100 koliko mrzim sebe? Ili koliko ću se tek mrziti..
Iskreno, gadim se sama sebi.
Gadi mi se moje ponašanje, tjeranje njega koji uvijek dokaže ono što treba da dokaže, a ja..ne mogu ni to jedno.

Zadnjih 5 dana, noge do koljena me izdaju.. Ponekad pomislim da neću moći ustati iz kreveta jer toliki trnci, nemir, strujanje..nešto neopisivo osjetim..a tako neugodno da mi i suze znaju od toga krenuti.
navečer teško zapsim jer moram nogama trzati i opet ne popusti.
dr Gugl kaže da može biti od stresa, anksioznosti.
Well, ne umirem.

opet iznova vrtim priču, na pogrešan način.
Ne želim davati nadu.. i onda mu opet slomim srce, razočaram ga, pokažem kakva sam..

Stvarno, meni više ništa nema smisla.
Ni nasmijati se, ni izaći vani, ni pričati sa svojima.
Distancirala sam se od sviju i količina komunikacije je svedena na minimum sa svima.
Niti mogu druge ubijati sa svojim pričama jer sama biram, niti mogu slušati njihove priče jer..Jednostavno ne mogu.

Crne misli se opet uvlače..

Volim te.
11.02.2021.

//

*2 propuštena*
H. vas zove...

Ulazim u sobu i kao navika kad ugledam njegovo ime, javljam se.
I onda skontam, javila sam se.

Tišina..
Tišina.
Kao vječnost..

Jedno volim te.
Jedno fališ mi.

Isti takvi odgovori.

Tišina.
Fališ mi.

Poziv završio.


Ya Rabb, olakšaj.
10.02.2021.

//

Manjkaš.

10.02.2021.

//

Govorim sebi, imala si dvije opcije..Svaka je nosila posljedicu. Izabrala si ovu. Izabrala sam da ja budem nesretna, izabrala sam da on bude nesretan, ali eto oni da budu..šta god da su. don't care.

Znam da je pogrešno razmišljanje da udovoljim drugima, da ne gledam sebe.. ali kukavičluk, pogrešan odgoj, strah od svih stvari koje sam gledala..

Bukvalno ne osjećam ništa. Mnogo gadan osjećaj, kad osjećaš prazninu i nijednu emociju kojom možeš ispuniti sebe.

Ne znam da li osjećam bol.
Ne znam da li osjećam tugu..
Samo prazno, kao da u sebi ništa nemam.

I onda me u trenu slomi sve, iz čista mira,  i izjecam dokle imam snage.
I opet praznina.

Ja sam tako pogrešna..

Sad bi me nazvao, rekao "đeeeesi ljepotice, ta'ima.. Ta'ima te."
Neki naši fazoni.

Fali, previše.
Uđem u poruke, ove zadnje i ne mogu to čitati.
Uđem u slike..
Okano..
Na slici spava..
Kad skontam da više nikad neću vidjeti njega dok spava, da nikad neću čuti njegovo disanje i hrkanje, pa i preko kamere..
A to mi je bio najdraži osjećaj na planeti.


Volim te.

09.02.2021.

//

Nema naših rutina.
Nema ničeg. I sve je tako prazno i samo se pitam, kako je život izgledao prije njega.
Ne, nisam ja izgubila svoje 'ja' tokom ovog, imam ja društvo, hobije do kojih mi nije i svašta nešto, ali on kad je tu- sve je ljepše.

"ona jedna što se sreće u životu"


Bože olakšaj.
07.02.2021.

//

Momake, volim te.
Zadnji poziv. Jecaji. Ne mogu ništa izustiti. Ne izlaze riječi iz mene.
Samo izvini, koje više nema smisla nakon svega što radim.

Nikad ti nisam rekla..

-da si prva misao kad se u toku noći probudim
-da si prva misao kad ustajem na sabah
-da si prva misao kad ustanem i poslije sabaha
-da si misao u toku dana, gdje si, kako ide, šta radiš, jesi gladan
-da navečer nikad nisam otišla, za sve ovo vrijeme, a da nisam tebe poželjela
-da sam te zavoljela prije našeg 'volim te'
-da sam imala osjećaj u vezi tebe tako jak
-da smatram da si ti taj
-da želim da ti budeš otac mojoj djeci i da budu sva na tebe
-da smatram da bolje ne mogu naći i da kad razmišljam, budem ljubomorna na sve što te okružuje, jer te ima.. i na posao, i cimere..
eh..ljubomorna sam bila kad i odeš u onaj duži šoping, a nisi sa mnom.
-da te volim nakon svih stvari u prošlosti, da si me izmijenio, promijenio..da si mi pomogao u nekim stvarima za koje sam vodila unutarnje bitke.. da si mi pokazao kako se treba truditi, boriti, voljeti.
Neke stvari nikad izgleda neću naučiti.

NIkad ti nisam zahvalila na tome što su moja najgora izdanja bila tebi ista kao da sam došla u najboljem. Što si tješio kad me uhvati pms, što si računao dane sa mnom, što si pitao kako sam, što si me slušao.

Teško se rastati kad znaš da voliš.
Ironično je sve, samo niko sem mene ne zna situaciju, pa je zato i ironično.
Meni nije.

Da, biću ona što kuka o ljubavi, a imala je i prokockala je..jer je kukavica.

*Zadnja vožnja*
Tišina. Muk i tišina. Minut je trajao godina. Znali smo već tad sve samo niko nije imao snage za reći.
Na izlazu iz auta sam rekla "nadam se da ću imati snage. Volim te."
-"i ja se nadam. volim i ja tebe."

zadnji put da sam ga vidjela uživo.
05.02.'21.

Bože, olakšaj ovo sve, ne otežaj. Bože završi sa dobrim.
Bože, smiluj nam se.
Bože, svaki naš uzdah znaš.
Bože..
06.02.2021.

//

Čudno je bez tebe.
Jedan dio mene zna da je ispravno postupio jer te ne mučim više..Drugi dio mene ubija se od svih planova, dova i naših ako Bog da.

Svaki kutak stana podsjeća na njega.

Bože, olakšaj.
Bože, završi sa dobrim. Amin.
06.02.2021.

22.04.'20.

Kajaću se cijeli život.
Ostavila sam osobu koju volim..Kojoj to nisam pokazala jer sam kukavica.
Jer ne mogu.
O njemu ne mogu pisati.
Pisaću o svom kajanju..

Volim te momake.

Nije bila laž i neće prestati.
25.01.2021.

//I want

Bilo bi lijepo da se može zažimiriti i otići u taj svijet mašte. I tako živjeti.
To je za nas kukavice idealno.
A ja hoću da se borim za nešto što mislim da je vrijedno.
Ah, previše patetike..

Prijateljica u istoj ili vrlo sličnoj situaciji.
Neću pričati sve.. samo momak neće da se bori, jer ne želi da kvari odnos sa njenima jer su kućni prijatelji, a njoj njeni brane iz tih razloga. Nigdje veze al' hajd.
Ona je spremna na bornu i sve živo, jer ga  voli..Ali eto on neće.
Ja imam osobu koja me voli i koju volim..
I crkavam ovamo od straha šta i kako će biti..

Sabura.
Snage.
Strpljenja.
Na hajr inšallah.

16.01.2021.

_._._

Proganjaju me snovi i dalje..Probudim se usred noći i u glavi su mi najgore scene, vraća filmove izrečenih stvari i mislim da se bezveze trudim.
Teško se boriti kad nisi uvjeren u sebe.. Teško je.

Imam stvarno crne misli nekad. Nikad to nikom nisam rekla i ne da mi se dešavaju samo sad, nego i prije.. Ali nkako smatram da je to 'normalno'. Iako znam da nikad sebi ne bih naudila.
Is it cruel to say that's nice to dream about it?

Svaki mjesec prolazim traume koje sam već preživjela i budem nula od raspoloženja ali se vazda trudim da sam budalasta i nasmijana. Nije primjetio niko dosad, znači uspješno.

Pričam mamom i kaže kako je snahi sutra rođendan i kako joj mora nešto kupiti.
Flashback, 15godišnja Jane moli svoju mater da joj napiše porukicu za rođendan jer nikad do tada nije.
Nosim je u novčaniku "Sretan 15-ti rođendan! Voli te mama"
Tada i nikada više.
Jedina sam osoba u porodici kojoj je stalo do tih stvari i koja uzima sitnice. Ali eto..
I naravno da zaboli kad mi kaže da mora nešto uzeti, što smatram da je okej da uzme i treba da uzme.. Evo i ja idem u šoping po poklon. Ne vidim tu ništa loše sem činjenice da vlastitom djetetu ne možeš.
Ali valjda smatra da sve dosad uloženo u mene je to.

Ili činjenica da bratova i sadašnje snahe tadašnje cure, slika stoji u polici već godinama..Jer su se dugo zabavljali.
Moje nije bilo, dok ovaj očajnik nije poslao svoju apsolventsku sliku i rekao za to.
I opet sam u polici nekoj bez okvira, dok se njihove nižu.
Kaže da sam ljubomorna.
Možda sam i razmažena pa na ovo ovako reagujem, ne znam. Znam da boli.

Njemu je na poslu katastrofa pritisak, gdje se u danu čujemo po sat vremena.. što je za nas najmanje ikad dosad, pa tu ne želim da sjedam na muku i pričam o snovima, mislima u glavi i svemu. Trudim se biti podrška i govorim da je sve dobro.

Nadam se da će uspjeti sve.
Volim ga stvarno. I on je bijeg od svih stvari i  iako smo odrasli na različite načine, razumijemo se i dajem mu ono što mu je falilo. A i on meni.

Nafaka.

Allahu, Olakšaj.
"Budi!- i ono bude." Kur'an
07.01.2021.

Lost. In you.

Agonija. Nadam se da ću izdržati.

03.01.2021.

.

I rat poprijeko.. I sve.
Ne daju priliku da ga upoznaju, jer njegova porodica ima tu "mrlju" iz rata.
On bio beba. Kriv nimalo.
Ja poslijeratno dijete.
Ispaštamo zbog stvari koje su se desile prije 25-26 godina.
I ne daju ni naviti. I ne daju ni da kažem šta o njemu, to im je dovoljno.
I dovedena sam od osjećaja sigurnosti i imanja dobrog insana kraj sebe do toga da tog istog moram ostaviti zbog neodobravanja.
Drugi put u žiovtu mi se dešava to neodobravanje.
Nemam snage za borbu, ne želim odustati.
Sa njima nema borbe.
Sinoć smo oboje jecali.
I ubiše me njegove riječi da se trudi biti dobar, ispraviti te stvari za koje uopće nije kriv.
A ne možeš mijenjati prošlost niti ono što je bilo. Niti svoje porijeklo.
Volim ga. Stvarno ga volim.
Ali da ga volim borila bih se?
Ili da ga volim, otišla bih na vrijeme?
Sad sam uzrok svih porodičnih netrepeljivosti, jer sam ja sebična i mislim samo na sebe.

Ja više nikad nikog neću imati.
Jedina ispravna misao u glavi.
31.12.2020.

:v

Neću pričati o ovoj godini puno, samo ću reći da je bila čudna i pomalo teška.
Čudna jer u svoj toj težini, upoznala sam i njega.
Inače, imamo naš tržni ventar u koji idemo uvijek i gdje jedemo. Kao fazon kantine ima, u sklopu njega. Tu ima jedna radnica, koja nam je toliko draga jer od prvog dana nam daje komentare kako smo lijepi u uvijek namijani.
Igrom slučaja, ona meni liči na jednu poznatu osobu pa smo on i ja nju počeli međusobno zvati tako.
I uvijek bi išli kod nje na kasu.
I zadnji par puta, nje nigdje.
Tačno vehto, mi se i zabrinuli gdje je žena.
Kad jučer, ona na kasi.
Pa nas se poželjela, što nas nema.
Pomislili bi da je to neka starija teta, ali ne. Žena ima 35- 40max.
I mi smo njoj rekli kako smo je ganjali da idemo kod nje na kasu ali nje nije bilo, izgleda se nisu smjene potrefile.
Ono kao jarani, a ustvari se i ne znamo.
Da bi na kraj pitala, izvinite a jeste vas dvoje u braku?
Tu kreće smijeh. I crveni obrazi u oboje.
-nismo.
>Za zašto niste, tako ste prelijepi i uvijek pozitivni i nasmijani. Tako vas je lijepo vidjeti zajendo. Nadam se da hoćete, eto to vam želim u ovoj idućoj godini.

Toliko me taj komentar obradovao i drago mi je da tako zračimo. I toliko mi je žena ta draga, nemate pojma.
Dovoljno draga da je spomenem i ovdje.

Iako smo puni pozitive inače, imamo mi te svoje *crne dane/trenutke*, kad se ne skontamo i onda se inatimo i durimo.
Baš teški trenuci i najčešće zbog gluposti. U zadnje vrijeme te sitnice kao riješimo, a ostane dio..I onda nas dočeka na idućoj.
Nadam se da ćemo uspjeti.

Ne želim ništa. Novu godinu ne slavim.
Dovim za sve ono kao i uobičajno.
A Bože, sve što je hajr za nas približi nam..Što nije udalji od nas.
Amin.
20.12.2020.

“Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način.”

Ne znam čemu ovaj naslov, ali ovog sam se prvo sjetila kada sam razmišljala o onoj da je svakom njegova muka najteža.
I nema veze što znamo da ima gore, tužnije.. Nama je naše najteže, najgore i najtužnije.

Jučer je bilo tačno 9 mjeseci.
I ja, svaki mjesec, prolazim isto.
I svaki put na te datume.
I baš večeras upalim epizodu Grey'sa, i baš tad scene umiranja.
I baš večeras uđem na google photos i ono javlja uspomenu od prije godinu dana, gdje smo se uslikale.


Prvi put da sam se susrela sa smrću, da sam gledala kako odlazi neko..
I te scene mi se vrate, kao i tu noć.
I sve je kao tu noć, kao da nije prošlo svih ovih 9 mjeseci..
I sjetim se riječi od tog dana, i suza..i mojih faca koje bi je nasmijavale..
Fali mi..
Fali mi onaj osjećaj da sam je mogla nasmijati, do zadnjeg.
Ubija me činjenica da je zadnju mene gledala, da sam joj milovala lice i molila Boga da joj olakša.

Oosba sa kojom sam živjela 18 godina, a ovih 6 nam je bila okretnica za našu ljubav.. Jer u tom periodu je u meni pokrenut ovaj osjećaj..
I zbog nje sam slaba na svako slabo i staro biće, i zbog toga kad mi neko krene protiv svojih majki i didova, ja ih branim. Ne dam na njih.
Jer su stari. Dovoljan je to izgovor.
Jer sve će proći.. Allaha mi, hoće.

Onu noć nije bilo bitno ništa, niit jedna moja dječija i ružna misao o njoj..
Niti jedna riječ ružna upućena mami..
Apsolutno ništa..

Fali.
Fale plave oči, fale mehke ruke, rumeni obrazi, njena šamija koju sam ja često namještala na njenoj glavi..
Fali mi njen osmijeh.

Allahu, podari joj Džennet. Olakšaj joj kabur. Smiluj joj se.
14.12.2020.

scary thoughts

Svi moji strahovu vezani su za onu, šta će njih dvoje reći.
Otac i mati.
Pa i od onog da li će njega prihvatiti, da li će prihvatiti to da u jednom trenutku, ako ovo sve bude išlo kako treba ako Bog da, ja bih morala napustiti državu. Da želim da se pokrijem (iako sam već dobila neodobravanje). Kako će reagovati na to kad odlučim ako Bog da, kako će reagovati na sve ono što ja želim sebi trenutno, a oni ipak malo drugačiji život meni..

Otac me vidi kao poslovnu ženu koja se još ne udaje..jer ko god ga pita "je li ti se udala kćerka" on ni ne odgovori na pitanje nego skreće sa teme apsolutno. Za momka i da ne spomenem, iako je za prošlu vezu postupio divno, kako sam očekivala da će biti.

A ja sam u pmsu i onda navale sve najgore misli.

Ya Rabb, Olakšaj, a ne Otežaj.
Bože završi sa dobrim.
Amin.

07.12.2020.

Dolazi mi. :$

A Jane vam je otišla u trgovinu jer ide napraviti večeru koju ćemo da jedemo.

Da mi je ko, od 2017.te pa do sad, govorio kako ću praviti jesti nekome, jer JA to želim.. Rekla bih, ne zezaj me.. Ja to neću sebi dopustiti.
Nismo u braku, ne daj na sebe, ne pokaži da hoćeš i sve ostale priče na taj fazon.

Ali volim kad napravim kolač i njemu ponesem. I on se davi i onda me zeza sa 'mmmmm' kako je dobro..A facu napravi onako poker.
I imam svaki put tremu kad nešto nosim jer..Hoće li mu se svidjeti i ostalo, al' on je tip osobe koji pojede sve..A stvarno sebe smatram da pravim ukusnu hranu.

On je taj koji od prvog izlaska, meni nešto donese. Ruža, čokolada..
I naravno, količina tih poklona se povećava svaki put, i svaki put se raspravljamo oko toga, jer ja ne želim to baš to tako.

Ja trenutno ne radim, na džeparcu sam od svojih. I znam da voli jesti i  znam da trenutno mogu tako da mu pokažem da mi je stalo.
Te dane kad dolazi, dok dođe sa posla i krene..ne stigne nikad jesti, vazda je na kroasani ili voćki taj dan..i ja taj dan onda manje jedem i čuvam se za-kad on dođe.
I onda onaj osjećaj, kad sjedimo u autu i ručamo..
Meni se ti trenuci ne mogu platiti.
Zna me tjerati da idemo u neki restoran ili negdje fensi.. Ali nijedan restoran se ne može porediti sa ovim.

Volim.
06.12.2020.

Sunday mood.

Moje nedjelje su prije bile depresivne. Obavezno se kupovao čips i čokolada, gledao film/serija i preležao cijeli dan.
Najdosadniji dan ikad..
I onda se to promijenilo, da skoro godinu dana, a možda i više, nisam ni znala da je taj dan nedjelja.

Topli vjetar puše..Snijeg se otopio. Oblaci tmurni i tamni..A pretoplo.
Imam hrpu obaveza, a ja sam osjetila da je nedjelja.

Nismo se vidjeli 27 dana. Prvi put kako se čujemo. I čudno to podnosim.. Jer ne mogu reći da mi ne fali, kad mi naiđe trenutak da bukvalno suze naviru kad ga vidim na kameri, a ne mogu uživo..Ali nekako sebi sam postavila, kad dođe- dođe. Ne mogu utjecati niti promijeniti.

Totalno bezveze dan.
30.11.2020.

//

Kako se natjerati da pripremite ispit općeg znanja ili vam ga državni.
Znači imaju tri ispita, i ja brate pojma nemam ni od čega..
Krenem čitati o razlikama između tih i samo se pogubim..

Jedino što znam da mrzim oblasti koje moram znati.
Nisam nešto "bubačila" već dvije godine, dan mi prođe tako što sam na mobitelu, a skripta ispred mene.

Dala sam sebi rok do Nove godine..
A "učim" od aprila za ljude kao..i odustajem. i počinjem..i evo me u decembru.

Help!
24.11.2020.

😊

Gledam video neke youtuberice gdje otkriva mužu da je trudna..i kao reakcija i ona smišlja iznenađenje kako da mu kaže. I suze mi same krenule. U toj fazi smo kad se raspravljamo..baš raspravljamo..kad se volimo, volimo se. U fazi smo kad u svakoj mogućoj situaciji ubacujemo jedno drugo. Kad zamišljamo kako bi Šta bilo. Da, Jane koja je govorila bljak i patetika, nalazi se u vezi koja je trenutno u fazi gdje samo nas dvoje postojimo i gdje želim sa njim sve 24/7. Na ovaj gore video..zamislila sam i tu situaciju. Nije pms.. Ooops, ja sam se zaljubila. 🙈

21.11.2020.

Osjećam da je zaboravljam i da lapi. Da ne mislim o njoj onoliko koliko bi trebalo.
9 mjeseci je prošlo.
Volim te i dalje.
Bože, podari joj Džennet.
09.11.2020.

//

Ne mogu se sjetiti tačno prošlosti i detalja. Pali su u zaborav. I neka su, tamo im je i mjesto..
Ali mislim da sam jedino sa njim poželjela eto, da mu spremim ručak i da ga dočekujem kad dođe sa posla umoran.
Nekad mu je prenaporan dan i on opet kad dođe kući, prvo zove mene, malo se ispričamo i on ide dalje.

Tad bih voljela da nam dove budu uslišane odmah sada..
Mislim da je on taj koji me naveo da poželim da se udam.
Iako znam da od toga još nema ništa jer još nije vrijeme za takve stvari, ali da ova Jane ima onu malu misao o tome.. To je za mene veliko.

Volim.
22.10.2020.

He said it.

And I felt it. Noge nisam osjetila, ruke su se tresle, srce je lupalo i "punilo" se. Nakon tri godine.. Volim.

01.10.2020.

Tell me something boy..

Najljepše noći su kad si tu, sa druge strane kamere.

19.09.2020.

Six months.

Miss u. 💛

04.09.2020.

X

Kako se zove osoba koja i pored toga što joj kažete da se ne osjećate ugodno ako to urade ili da vam ne paše to, opet to rade? Pravim kardinalne greške..ja sam ta osoba čiji naziv još ne mogu dokučiti.

18.08.2020.

19.03.

Peti mjesec. I fališ.
Bože, uvedi je u Džennet. Olakšaj joj kaburske patnje.

Bože, spoji nas tamo inšallah.
29.07.2020.

xx

Mnogo stresa i glupih situacija trenutno.
Toliko toga se dešava u mojoj porodici, da je jednostavno preglupo.
Kod nas je tako da se za najobičniju stvar iskomplikuje, a kamoli kad život zakomplikuje bez nas..
onda je tek haos.

Opet..
Hvala Allahu na svemu, prije dva dana sam se brinula za jednu stvar.. I evo jučer se riješilo..
Njegova sudbina i moja želja.

Smatrala sam da mnoge stvari u mom životu, kao u jedne dvadesetčetverogodišnjakinje će biti riješene, a ono ustvari nisu.
Faza.

U svakom aspektu života, trenutno ovisim od porodice. Kako financijski tako i ovo drugačije, kako god se to nešto zvalo.

Pola stvari mi je glupo i ovdje, osobama koje ne znam, napisati.
Tek ih ispričati onima koji me znaju.

Tako da ćutim i tješim sebe.. ne tješim, trpim.

Osjetim ovog leptirića u vratu kako me lagano guši.
Ne osjećam se fizički dobro.. Mislim da su simptomi nazad došli.

On je tu.
Sa svojom romantikom i slatkoćom i svim tim preslatkim stvarima, koje me također počinju nervirati jer imam sve te stvari koje se odvijaju sa strane, u koje on nije baš upućen, pa me onda ta njegova pažnja samo iziritira..

I kad mu pokušam dokučiti..ne mogu reći sve nego onaj najbanalniji dio i onda ispadam baš razmaženo derište koje nije dobilo igračku.
Realnost drugačija.

Najradije bih pobjegla u šumu daleko od svih..
A ja ostajem..
I ispunjam neke želje..
Nisam ni sigurna da su moje.
Vidjećemo.

27.07.2020.

moral(a)

U zadnje vrijeme me muči misao da ću uraditi jedan korak za koji sam tvrdila da neću..
Preći ću preko svojih moralnih ubjeđenja, pokazati da nisam tako jaka, i past' pod pritiskom njih..
zarad nafake koju daje samo On.
Je li kad ko molio Boga da dobije odbijenicu, ne zato jer ne želi da radi nego zato što nije na fer način?
Jer valja pogledati sve ljude oko sebe i valja pogledati sebe u ogledalu..
Meni ogromna stvar, drugima sitnica..
22.07.2020.

¿

Kad vidim u očima osobe da me gleda kao da sam mali svemirac, zašto imam malu potrebu da nestanem tim svojim svemirskim brodom daleko? Ne razumijem što bježim od onog što mi godi i što bi svako poželio, jer ima li ljepšeg osjećaja kad te neko posmatra i misli se da je sva ljepota, da su sva čudesa, stala upravo u tebe?

21.07.2020.

🙃

Razum nam oboma kaže da ako ne želimo jedno drugo da ubijemo, da stanemo sa svim. Sve ostalo nam govori da pokušamo. Gledam te i nešto mi ne da mira i nešto u meni ne da da poslušam taj razum. U tvojim očima..voljela bih da se pronađemo jednom zauvijek. I ne znam kuda i kako ovo vodi, ali ljepše je kad si tu. Pokušati ću vjerovati u nas. Zbog današnjeg proživljenog dana..i ako ne uspijemo, oboje znamo da je kraj gdje nema nazad. Grlim te, umom.

19.07.2020.

💛

Jedna noć kao ova..prije 4 mjeseca.. Jedu dušu sam ispratila na neko bolje mjesto. Tetka reče da ju je sanjala i kako je rekla "Ne sikiraj se za mene,meni je fino..Nikad mi.ljepše nije bilo." I ja osjetim i iskreno se nadam da je tako. Smiluj joj se. Oprosti joj grijehe i podari joj Džennet. Spoji nas tamo, kad bude vrijeme inšallah. Fališ puno i volim te.

15.07.2020.

as simple as that

Nemam volju za pisanjem..
Realno ništa mi se novo i ne dešava, u čudnoj sam fazi.
Dopuštam stvari koje sam do jučer govorila da neću i pitam se zašto gubim 'sebe' zbog ikoga?
It's not worth it ali eto..
Na to pitanje nemam odgovor jer je jako čudnovato.

Nemam volju ni za učenjem, a imam dosta stvari koje moram riješiti.
Nemam volje ni za treningom, a bio je plan da se aktiviram i tu.
Svaki dan mi je isti, spavam previše, budim se umorna i nikako izaći iz kolotečine.

Neke ljude sam prerasla pa mi društvo sa njima čini samo da se pitam "šta je tu radim?", a sa nekima uporno pravim pokušaje od kojih nema ništa..
Trenutno nijedan level života nije onakav kakav želim da bude ali zdrava sam ja i svi oko mene, posla i budala će vazda biti.

Ljepše mi je da ne pišem nego da baljezgam sve što imam na umu..jer malo šta je lijepo.
Zakačila sam se na faking youtubere i svako jutro prvo ide ta scena..
Slušam muziku koju inače nisam slušala, jer ne znam što.
One glupe pjesme pa valjda pustiš misli sa njima..
I ne skontam da Teodora udara.
Samo jedan primjer.

Hoću staru Janee, al' eto pokvarila se i ona.


08.07.2020.

(Aj)Scream

Dan takav za otići negdje i izvrištati se. :D Svako gura svoju politiku, niko ne misli o onom drugom..ja sam jednostavno za šume i kakve izolacije do kraja života! Da ne upoznajem ljude, da ne pričam sa njima, još da kako mogu da živim od zraka. Koliko stresa ljudi nabijaju bez potrebe, fuj! Od promašenih konkursa, promašenih ljudi i uzaludnih čekanja..sve to ova dvijehiljadeidvadeseta. Wohoo!

06.07.2020.

I'm way too good at goodbyes.

Nikad nisam napuštala ljude iz prve. Ne znam, valjda da se stvarno uvjerim da nema fajde.
I uvjerila sam se.
Ništa novo, insekt u meni je moja srodna duša.
Kako osjeti dolazak neke nove osobe, isto tako najavi i kraj.

*It's sad, but it's true*

Elem, jučer shvatih kako olako shvatamo stvari.
Neko ima neku blagodat a ni ne konta šta ima, dok druga osoba pati baš za tim.
Ono, osjetila sam jučer na svojoj koži..
Na najbanalnijem primjeru..

Kao ona priča sa dječakom i biciklom. Pa je vidio da postoje ljudi koji nemaju ni nogu.

Imamo mi, samo nama je vazda malo.
Dunjaluka nam nikad dosta, tu nam je i greška.
Grabimo i jurcamo za pogrešnim stvarima.

"Čovjek je, Senada teški hajvan.. I ono malo duše što ima, šejtan mu je dao da mu bude teže."

Ma elhamdulillah na svemu.
27.06.2020.

Random quote.💥

Pusti sve neka ode. Neka se dogodi. Ništa na ovome svijetu nije ti obećano, niti ti pripada. Posjeduješ samo sebe. - Rupi Kaur

02.06.2020.

💛

Sjedim u sobi.. slušam priču iz dnevne, prepričavaju onu noć kad si otišla. I opet proživjeh sve. I dok oni skrenu sa te teme, ja ostajem i dalje u tom filmu. Fališ. Ali ono baš.

19.05.2020.

Two months.

Nedostaješ..i ne vjerujem koliko. "Ne boj se, tu sam." I dalje sam tu..dovim za tebe. Fale mi tvoje plave oči, fali mi da ti izmamim onaj osmijeh na lice. Love you..💜

17.05.2020.

Memories. ❣

Bajrami.. moj otac prilično hladnokrvan, ne pokazuje emocije..ali za mene bi ubio- to znam. Njegov brat, moj striko rahmetli- sušta njegova suprotnost. Pričljiv, sa svima se druži, svoju voli i poklanja tu pažnju. Meni je kao djetetu bilo to potrebno, pa sam tako visila sa njim u.njegovoj radnji. Pomagala kao. Pričala. Zezali se. Znala sam više vremena provoditi kod njega, nego u svojoj kući. Moj otac nikad nije kročio u džamiju sem tog jednog puta, kad je baš striko preselio. Svaki Bajram iz djetinjstva pamtim po ovom- čim bi vrat došao sa Bajrama,ja trk do strike. Njemu u krilo i dobro se izgrlimo i izljubimo. Izmazimo. On bi vazda govorio da sam mu prva ja Bajram čestitala i svake godine sam se trudil a da tako bude. Sjećam se, jednom sam kao kao dijete nalijepila kao cirkon neki između obrva, valjda je bio fazon.. striko je rekao da mi to prelijepo stoji i nije bilo sretnije od mene. Taj dan kad sam došla kući, tata, onako strog i hladan samo je rekao da to skinem. Nije bilo pogovora. To je bila ta razlika između njih. Žao mi je što je striko umro kad sam bila u onim glupim godinama,kad nisam toliko marila i kad sam mislila da sam najpametnija. Sjećam se da sam došla iz škole i htjela da upišem odbojku. Mamu nagovarala, a on je sjedio i zezao me kako bih ja to samo da viđam nekog dječaka. Ja sam mu to uzela za zlo i iako sam sedmično dva-tri puta bila kod njega, tada nisam htjela ići. To mi je zadnje sjećanje na njega. Iako sad vidim da on nije sav onakav kakav sam mislila da jeste, bio je pun mana i osobina koje danas ja sama ne volim, ali je ujedno bio i najbolja osoba u mojoj porodici. On mi je bio drugi tata. On je bio onaj s kim sam mogla pričati. I maziti se. I ko mi je poklanjao tu svu pažnju. I onda ga nema, odjednom. Godinama, prestala sam o njemu razmišljati. Jer jednom sam pisala,ja se prema dragim umrlim osoba postavim tako kao da se to nije desilo, oni će jednog dana doći. Znam da je prvi Bajram poslije njegove smrti bio težak, iako ja te stvari opet nisam toliko kontala jer sam bila mala. Ovaj Bajram biće težak,opet. Nema nje. Glavne osobe zbog koje su svi dolazili. Koja je spajala sviju. I problem je što sam sada "velika" pa kontam i osjetim svu tu bol. I pripremam se već sad psihički na to jutro kad ustanemo, a u njenoj sobi nema nje. Već se pripremam na suze i svi tugu taj dan. I nema njega. Mislim da je "velika" ja to sad shvatila. Gledajući slike prijašnjih Bajrama, potaknulo me na ovo sve.. Zašto kad narastemo, shvatimo svu u bol? Onako dijete si, zaštićen si jer nemaš pojma sta se dešava. Bože, oprosti grijehe svim umrlim. Smiluj im se, Olakšaj im kabur. Podari im Džennet, sviju nas tamo spoji. Možda se tamo vidimo, možda je to taj dan kad će doći. Inšallah. ❤


Stariji postovi



🌸🌸🌸
there is
nothing left
to worry about
the sun and her flowers are here. 🌻 [Rupi Kaur]

🌸🌸🌸
O moja dušo, ostalo je još samo nekoliko dana strpljenja, kao da je život trajao nekoliko snova.
O moja dušo! Prođi brzo kroz ovaj dunjaluk, i ostavi ga, jer uistinu istinski život je onaj koji slijedi.. ❤ [Imam Šafija]

🌸🌸🌸
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. Tako mi jutra
2. i noći kada se utiša -
3. Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!
4. Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta,
5. a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš zadovoljan biti!
6. Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio,
7. i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio,
8. i siromah si bio, pa te je imućnim učinio?
9. Zato siroče ne ucvili,
10. a na prosjaka ne podvikni,
11. i o blagodati Gospodara svoga kazuj!

🌸🌸🌸
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
24538

Powered by Blogger.ba